Rekordnom brzinom na najviše planine svijeta

Nepalac Nirmal Purja, „Nims" kako su ga zvali drugovi u vojsci, još uvijek zapada u vojnički žargon: „Uvijek stojim snažno i hrabro na bojišnici, moja misija, moja vizija i moj cilj je jasan." Svih 14 planina viših od 8.000 metara na našem planetu u sedam mjeseci: to si je kao zadaću dao ovaj bivši elitni vojnik britanskih postrojbi. 36-godišnjak je uspio u tek nešto više od šest mjeseci.

Počeo je njegov pohod na sve osam tisućice 23. travnja ove godine kad se uspeo na Annapurnu (8.091 metar), a ovog utorka se sa svojim šerpama uspeo na Shishapangmu (8.027 metara) na Tibetu. „Misija ispunjena", piše na njegovoj stranici Facebooka „Project Possible" – kako je Purja nazvao svoj rekordni pothvat. U 8 sati i 58 minuta je stigao na vrh sa svoja tri pomoćnika. Ova najniža osam tisućica je bila posljednja koja mu je nedostajala, ali i koja mu je izazvala najviše problema.

Jer zapravo je kinesko-tibetska uprava ovo brdo zatvorila za posjetitelje ove jeseni. Razlog koji su naveli je bila „sigurnost", ali mnogi vjeruju kako su se vlasti Kine bojale nečeg sasvim drugog: ove godine Kina slavi 70. obljetnicu postojanja i na njihov praznik 1. listopada se strahovalo od nemira na Tibetu, području koje je NR Kina praktično okupirala 1950.

„Ma to je nemoguće"

Vlada Nepala je apelirala na Kinu da u slučaju Purje napravi iznimku, a i mnogi prijatelji planina i sljedbenici Purje preko društvenih mreža su pisali Pekingu da ga ipak pusti na Shishapangmu kako bi postigao ovaj rekord. Duga je tradicija iskustva kad takvi apeli i pozivi vladi Kine završe u smeću, ali dogodilo se iznenađenje: pokrajinske službe kineskog Tibeta su doista izdale posebnu dozvolu Purji, doduše tek nakon što budu završene proslave državnog praznika. Tek tada se otvorio put za njegov rekord.

Kad je Purja koncem 2018. objavio svoju nakanu, jedva da je itko vjerovao da je to moguće. Ne samo zato jer je baš svaka od tih planina golem izazov i na neke od njih je prvi put kročila ljudska noga tek u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Nego i zato jer je samo četrdesetak planinara ikad uspjelo uspeti se na sve njih: prvome, Reinholdu Messneru iz Južnog Tirola, je zato trebalo preko 16 godina, do sad najbrži je bio Južnokorejac Kim Chang-Ho, a i njemu je trebalo sedam godina i deset mjeseci. A Purja to hoće za samo sedam mjeseci? I odakle mu novac?

Za uspon na takve vrhove nije potreban tek par dobrih cipela i nešto malo konopa. To su golemi i veoma skupi logistički pothvati. „Jedan financijski rizik se redao za drugim", priznaje kasnije i Nims Purja. Prvo je tek uzeo još jedan hipotekarni kredit na svoju kuću i sav novac uložio u projekt. To nije bilo niti izdaleka dovoljno: očajnički je tražio pokrovitelje, skupljao novac preko interneta. Neke od uspona je tako pretvorio i u komercijalni pothvat: poveo je sa sobom i „turiste" koji su plaćali ekspediciju. „Uspinjati se na osam tisućice je skup sport", priznao nam je i Purja već u lipnju kad se već uspeo na šest takvih planina, ali je već opet ostao bez novca. „Uzmi ekspediciju na jedan vrh što košta negdje u redu veličine od 50.000 funti (56.000 eura) i onda to pomnoži sa 14!"

„Ja nisam ovca, ja sam lav!"

Ali nekako je Purja uvijek uspijevao namaći novac jer je u tome vidio i borbu u koju se upustio: „Nastavit ću dok ne uspijem. Nisam došao na ovaj svijet da bih bio poražen. Ja nisam ovca koja čeka da je pokupe pastiri. Ja sam lav i odbijam uopće razgovarati s ovcama, ići s njima i spavati. Ne želim slušati one koji kukaju i žale se, jer njihova bolest je zarazna. Oni se mogu priključiti ovcama. Klaonica poraza nije moja sudbina."

U Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda je Purja već prije dospio: 2017. se u samo pet dana uspeo na tri osam-tisućice: Mount Everest (8.850 metara) i susjedne Lhotse (8.516 metara) i Makalu (8.485 metara). Inače je Purja i među planinarima bio nepoznat. Uopće, planinarenje nije bilo nešto s čime je živio od rođenja. Nepal jest zemlja uz „Krov svijeta" gdje je i većina od ovih osam tisućica, ali Purja je rođen u pokrajini Chitwan uz granicu s Indijom, „najravnijem području u čitavom Nepalu", kako Purja kaže.

S 20 godina je stupio u britansku vojsku u njihov legendarni odjel Gurka (ime su dobili još u doba kraljevine Gorkha koje se do početka 20. stoljeća prostiralo preko područja današnjeg Nepala). To je već tradicionalan način ovim izuzetnim borcima i vojnicima da zarade novac za spokojnu starost, a Purja tu nije bio iznimka. Šest godina kasnije je primljen u Special Boat Service, pomorski odjel britanskih specijalaca svjetskoga glasa. Nakon šesnaest godina službe je početkom 2019. okončao svoju vojnu karijeru i posve se posvetio svom „Project Possible".

Helikopteri, ali ipak i nešto izuzetno...

Isprva je svijet „čistih" planinara bio razočaran metodama koje je koristio Purja: u Nepalu nije oklijevao koristiti helikopter kako bi što prije dospio do baznog logora za uspon na drugu planinu. Ponegdje se uspinjao rutama koje su već odavno pripremljene za posjetitelje i turiste. Dok se to među planinarima djelom smatra i pitanjem časti, Purja nije oklijevao već negdje nad 7.000 metara visine posegnuti za bocama s kisikom. A povrh toga je na gotovo svim usponima imao i čitavo mnoštvo svojih zemljaka, šerpa koji su mu pomagali.

No takve kritike su postupno umukle: svatko je morao priznati kako Nirmal Purja čini nešto doista izuzetno. Tako je popravio i svoj rekord na trojac oko Everesta na samo 48 sati i 30 minuta, iako je na Mount Everestu dospio u zastoj od mnoštva ekspedicija koje su željele doći na najvišu planinu svijeta – njegova fotografija kako čeka u gužvi je obišla svijet.

Na Dhaulagiriju (8.167 metara) ga je zateklo tako loše vrijeme da su drugi planinari radije ostali u svojim šatorima: Purja i njegova ekipa su bili jedini koji su se tamo uspeli ove sezone. Kasnije, slično je bilo i na K2 (8.611 metara) u Pakistanu, druga planina po visini na svijetu. Mnogi su tamo već pokupili šatore i otišli, vjerujući kako ove godine neće biti uspona. Ali Purja je krenuo i njegov tim je prokrčio put do vrha. Njegovim stopama je kasnije krenulo još tridesetak planinara. Onako sasvim uz put, Purja je na svojim usponima sudjelovao i u četiri spasilačke akcije.

Što je recept za njegov uspjeh? Nirmal Purja tu uopće ne dvoji: „Čvrsto sam uvjeren kako je sve u životu moguće samo uz odlučnost i pozitivni pristup. Bio sam odlučan i bio sam pozitivan da to mogu." Ovaj rekord s 14 osam tisućica je to i pokazao. A to neće biti sve: preko društvene mreže svojim sljedbenicima poručuje „Vjerujte mi, prijatelji, ovo je tek početak."

„Projekt Possible" Nirmala Purje

Annapurna, 23. travnja 2019.
Dhaulagiri, 12. svibnja 2019.
Kangchendzönga, 15. svibnja 2019.
Mount Everest, 22. svibnja 2019.
Lhotse, 22. svibnja 2019.
Makalu, 24. svibnja 2019.
Nanga Parbat, 3. srpnja 2019.
Gasherbrum I, 15. srpnja 2019.
Gasherbrum II, 18. srpnja 2019.
K2, 24. srpnja 2019.
Broad Peak, 26. srpnja 2019.
Cho Oyu, 23. rujna 2019.
Manaslu, 27. rujna 2019.
Shishapangma, 29. listopada 2019.