Preminuo osvajač vrha svijeta

Ali Hillary je postao legendom 29. svibnja 1953 - tek u siječnju je Nepal opet otvorio granice za strance - i kada mu je čitav svijet bio pod nogama sa najviše planine naše planete.

Fascinacija "Krovom svijeta" trajala dugo: još početkom 20-tih godina prošlog stoljeća krenule su britanske ekspedicije. Na trećoj od njih, 1924 Britanci Mallory i Irvine su krenuli u osvajanje najvišeg vrhunca - i više se nikada nisu vratili. Nitko zapravo ne zna, da li su Mallory i Irvin poginuli na usponu - ili na silasku, što bi značilo da su oni, a ne sir Hillary, bili prvi ljudi na Everestu.

Tko je bio doista prvi?

Negdje u šezdesetima i vremenima "političke korektnosti" se postavilo još jedno pitanje: Zapadu su naravno bili važni samo Zapadnjaci koji su se negdje popeli ili nešto otkrili - pa makar domaći stanovnici tamo živjeli već stoljećima. Zato je pitanje bilo, da li je na vrh prvi nogom kročio bijelac i podanik Britanske kraljice - ili njegov "Šerpa", vodič i pomagač iz Nepala, Tensing Norgay. Sir Hillary je nadživio svog pomagača - i nakon toga dobrog prijatelja iz Nepala i jedini je koji je to mogao reći. Čini se da je ipak - i usprkos sumnjama, sir Hillary bio korak ispred Norgaya kada su došli na vrh, ali on sam je uvijek govorio kako je samo timski rad doveo njih oboje do vrha svijeta: "Radili smo zajedno, rješavali smo probleme zajedno i na kraju smo dospjeli do vrha."
Ali tada, u pedesetima, taj čin je je 33-godišnjeg konobara iz Aucklanda lansiralo na naslovne stranice svih novina svijeta. Od britanske kraljice je dobio plemićku titulu jer izgleda kao da je on simbolizirao vremena pedesetih - kada se činilo da ništa nije nemoguće: penjati se na planine diljem svijeta, istražiti hidrogliserom rijeku Ganges, kao treći čovjek - nakon Scotta i Amundsena doći na Južni Pol. Ali za Hillaryja je to bio tek početak. Jer, govorio je "bilo je još mnogo toga što se može učiniti."

Everest je bio tek početak

I to ne samo u avanturama: iako je bilo i takvih koji su Hillarya smatrali tvrdoglavim, neosjetljivim pa čak i častohlepnim, sir Hillary je dobrano odradio svoju plemićku titulu humanitarnim radom i pomoći Nepalu i području Himalaja: "Dolazio sam praktično svake godine na Himalaje - da bih se penjao ali i da bi gradio škole. Uvelike sam se brinuo za dobrobit mojih prijatelja sa planine, Šerpa."

To je činjenica: ne samo da su se odmah nakon vijesti o njegovoj smrti oglasili premijeri i Britanije i Novog Zelanda, nego je sir Hillary bio i počasni građanin Nepala. Prvo zbog pomoći - prije beznadno siromašnom krovu svijeta. Mnogo toga se promijenilo i u međuvremnu i Nepal i Kina imaju velikih probleme sa gomilama planinara i turista: od onda se na Everest popelo oko 3000 planinara iz gotovo svih zemalja svijeta i povrh toga, nebrojeno je tisuća onih koji su morali odustati od uspona zbog hirovitog vremena koje tamo u pravilu vlada. Jer, iako je put na vrh mnogo sigurniji - izgrađeni su mostovi preko pukotina u stijeni i ledu, postavljene stepenice i učvršćeni klinovi na liticama - to je još uvijek opasno mjesto: više od 200 osoba je poginulo u pokušaju uspeti se na Mount Everest.

Ima li još igdje netaknutog snijega?

Ali svi koji su bili tamo, ostavili su i more smeća. Koliko god da se prije toga - mostovima i aeorodromima - sir Hillary trudio povezati tu regiju sa ostatkom svijeta, nakon toga je neumorno radio na očuvanju prirodnog okoliša i uspostavljanju svojevrsnog etičkog kodeksa za planinare. Sa Tibeta zato poručuju: usrdno će moliti kako bi se ubrzo pojavila reinkarnacija sir Edmunda Hillarya. Ali - teško da će ikad biti više onako kao što je nekad bilo: "Bili smo sretniji, tada prije pola stoljeća. Morali smo sami prelaziti preko provalija, kopati stepenice u zaleđene litice. Nikad nismo išli uhodanim stazama - jer nije bilo tragova osim naših."