Sam na Nangi Parbatu

"Za mene je Herman Buhl svojevremeno bio najbolji alpinist svijeta", kaže Reinhold Messner iz Južnog Tirola o prvom osvajaču Nange Parbata.

Bilo je to početkom srpnja 1953. godine: u baznom logoru u podnožju te pakistanske planine visoke 8.125 metara vođa njemačko-austrijske ekspedicije Karl Maria Herrligkoffer pozvao je članove ekspedicije da odustanu od uspona. Ali Buhl se nije odazvao tom pozivu. Taj tada 28-godišnji Austrijanac smatrao je da ima dobre šanse za povijesni uspon. Kako njegov partner Otto Kemptner nije bio spreman za polazak u dogovoreno vrijeme, Buhl je krenuo sam.

Najviši logor i vrh planine dijelilo je 1.225 metara visine i više od šest kilometara puta. U ranim večernjim satima 3. srpnja 1953. Buhl je bez ičije pomoći dosegnuo najvišu točku Nange Parbata.

Ispred svoga vremena

"Nisam svjestan značenja ovog trenutka, ne osjećam se kao pobjednik", napisao je alpinist nešto kasnije. "Samo sam radostan što sam ovdje i da su barem privremeno okončane sve ove muke."

No Buhl je bio u zabludi. Prave muke tek su ga očekivale. Noć provodi stojeći na jednoj stijeni. Uzima tablete kako ne bi dobio ozebline te stimulanse kako ne bi zaspao. 41 sat nakon što je krenuo posljednjim se snagama vraća natrag do najvišeg logora. Unatoč modernijoj opremi i boljem poznavanju puta, 1995. godine je za isti put koji je prešao Buhl japanskim alpinistima trebalo 39 sati. "Time je postalo jasno da je Buhl bio barem 50 godina ispred svog vremena", kaže legendarni njemački alpinist Reinhold Messner. "Neki drugi alpinist ne bi preživio to što je Buhl postigao."

Herman Buhl poginuo je 1957. godine prilikom ekspedicije na planinu Chogolisu u Pakistanu. Samo nekoliko dana prije toga je zajedno s troje Austrijanaca bio prvi koji je savladao vrh Broad Peak visok 8.051 metara.

"Planina sudbine"

Nanga Parbat, u prijevodu "Gola planina", smještena je na sjeveru Pakistana, na zapadnom rubu Himalaje te je s 8.125 metara deveta po visini na svijetu. Uspon na nju je pokušan već 1895. godine. Tada su Britanac Albert Frederic Mummery i dva njegova nosača nestali tijekom ekspedicije. 30-ih godina prošlog stoljeća nacionalsocijalisti su ovaj vrh proglasili "planinom sudbine" i uporno su željeli da ga baš Nijemci osvoje. Tijekom sedam godina je poslano pet ekspedicija od kojih su dvije završile tragično: 1934. u snježnoj su oluji život izgubili tri njemačka planinara i šest šerpa, a 1937. godine lavina je zatrpala 16 sudionika ekspedicije.

Prijepor oko Messnerovog uspona

Do danas je Nanga Parbat ostala zaista ekskluzivna planina. U proteklih šest desetljeća zabilježeno je više od 300 penjačkih uspjeha. Za usporedbu, Mount Everest je u međuvremenu savladan više od 6.000 puta. Oko 70 alpinista umrlo je tijekom pokušaja penjanja na Nangu Parbat. Najpoznatija ekspedicija je ona iz 1970. godine, u kojoj su se Reinhold Messner i njegov brat Günther po prvi put popeli na 4.500 metara visoku Rupalsku stijenu preko koje su htjeli doći do vrha Nange Parbata i zatim se spustili s druge strane planine. Günther Messner tada je u lavini izgubio život, a Reinhold je jedva preživio. Svađa članova ekspedicije oko toga što se stvarno dogodilo još i dan danas je predmet sudskih postupaka. Messner se 1978. uspio sam popeti na Nangu Parbat. Bio je to prvi uspon jednog čovjeka bez pratnje na jedan vrh visok više od 8.000 metara.

Neizvjesnost nakon terorističkih napada

Idućih godina će na Nangi Parbatu vjerojatno biti nešto mirnije. Ubojstva koja su se dogodila u noći s 22. na 23. srpnja vjerojatno će dovesti do toga da će mnogi alpinisti i turisti zaobilaziti ovu planinu. U toj noći su teroristi u baznom logoru na zapadnoj strani planine ubili 11 alpinista. Skupina koja je preuzela odgovornost za ta ubojstva najavila je nove napade. Njezini predstavnici su objavili da će ona tako dugo napadati strane turiste, posebno one iz SAD-a i Europe, dok ne prestanu američki napadi na pakistanska područja.