Može li se Makedonija nositi s izbjeglicama?

Kako je saopćilo Ministarstvo unutrašnjih poslova, "zbog jakog pritiska na južnu granicu i pojačanog pokreta 'balkanskim izbjegličkim koridorom', ali i s obzirom na sveukupnu situaciju, procijenjeno je da je neophodna dodatna, pojačana i efikasnija kontrola graničnog pojasa, nakon što su zabilježeni brojni ilegalni prelazi s grčke strane".

Poznati makedonski filozof, pisac i publicista dr. Ferid Muhić za Deutsche Welle komentira: "Zatvaranje granica za izbjeglice je politički legitimno, no gledano s humanitarne i etičke pozicije, to je apsolutno neprihvatljivo. Makedonija ne bi smjela zatvoriti svoja vrata ovim jadnicima, na koje se gleda kao na uljeze, a ne kao na ljudska bića koja trebaju pomoć. U tom smislu treba tražiti i pomoć od Europske unije".

Koliko i kako Makedonija pomaže ovi ljudima u nevolji? Odgovor smo potražili od ovogodišnjih dobitnika nagrade "Majka Tereza", za "postignuća u oblasti humanosti i ljudske solidarnosti, kao i za promicanje, unapređenje i međusobno razumijevanje i suradnju među narodima i pripadnicima različitih zajednica, kultura i vjera": Suzane Tuneve - Paunovske, sekretara Crvenog križa u Skoplju i dr. Bunjamina Memedija, profesora na Državnom univerzitetu u Tetovu. Tuneva - Paunovska govori o aktivnostima Crvenog križa Makedonije: "Od kada je izmijenjen Zakon o stranim državljanima, početkom juna ove godine, kroz Makedoniju je prošlo ukupno 36.500 osoba, od kojih je samo 845 zatražilo azil. Ekipe makedonskog Crvenog križa dnevno imaju 150 do 180 intervencija, a izvrše i oko 70 transporta do bolnice. U posljednja dva i pol mjeseca naše ekipe pomogle su više od 6.500 izbjeglica, od kojih, u dosta slučajeva, djeci i trudnicama".

"Najčešći zdravstveni problemi sa kojima se susrećemo u izbjegličkoj populaciji su kronična oboljenja, ali i akutna, kao upale dišnih puteva, stomačne infekcije, kožna obljenja, šećerna bolest, no imali smo i dva slučaja strujnog udara. Od smrtnih slučajeva među izbjeglicama, imali smo samo jedan slučaj srčanog udara, ali i 29 smrtnih slučajeva u željezničkim nesrećama. U prvih pet mjeseci ove godine, Crveni križ je bio aktivan i u Tranzitnom centru za strance u Skoplju, pri kojem djeluje i ambulanta. Centar trenutno osigurava zdravstvenu zaštitu i humanitarnu pomoć za oko 300 osoba mjesečno", kaže Tuneva - Paunovska .

Izbjeglice u lošem stanju

Memedi je kategoričan u tvrdnji da Makedonija pokazuje svoju humanost prema izbjeglicama: "Stanje u kojimu se nalaze ti jadni ljudi je loše, a djeci, starijim ljudima i ženama je pogotovo teško. Humanitarne i nevladine organizacije, ali i mnogi ljudi, izbjeglicima obezbjeđuju hranu, vodu i druge potrepštine, pomažu ženama s malom djecom, bolesnicima, osobama s posebnim potrebama. Daju im potrebne informacije, da znaju šta i kako da očekuju na putu do EU. Imam provjerene informacije da ljudi izbjeglicama donosili i čarape, hranu i druge stvari. Crveni križ, El-Hilal i druge nevladine humanitarne organizacije udruženim snagama, zajedno sa humanim ljudima, izbjeglicama pokušavaju olakšati njihov težak put. Te organizacije, zajedno s makedonskim građanima, daju sve od sebe da se tim ljudima koliko-toliko vrati osmijeh na lice, bar malo vjere u bolju budućnost. Ti građani i organizacije polažu ispit iz humanosti, a državne institucije taj ispit nisu položile".

Tuneva - Paunovska se nadovezuje: "Makedonski Crveni križ u aktivnostima pomažu i Međunarodni komitet Crvenog križa i UNHCR – ured u Skoplju. Stižu i brojne donacije domaćih kompanija, sa kojima ostvarujemo odličnu suradnju. Svakodnevno dijelimo hranu, vodu, higijenske potrepštine za muškarce i žene, dječije pakete, odjeću, deke... Akciji su se pridružile i nevladine organizacije Legis, Nun i Građanska inicijativa za podršku izbjeglicama. Naš program hitne pomoći okončava se u oktobru, ali već imamo pripremljen novi apel za hitnu pomoć za četiri mjeseca nakon toga".

Humana dimenzija

Također, naglašava ona: "Humana dimenzija našeg naroda pokazala se kao dio svakodnevnice. U svim dosadašnjim krizama, bilo da se radilo o prirodnim katastrofama ili onima koje je izazvao čovjek, mobilizirana je snaga humanosti u našoj zemlji. Institucije sistema, kao i Crveni križ, ali i mnoge nevladine organizacije pomažu kroz rad svojih dobrovoljaca i humanitarnom pomoći, koju sami obezbjeđuju. Makedonija je mala zemlja sa ograničenim ljudskim i materijalnim resursima. Sa svim ovim što radimo, uz pomoć međunarodnih i domaćih organizacija, firmi i individualnih donacija, smatramo da pružamo adekvatan humanitarni odgovor na potrebu pomoći izbjeglicama koje prolaze kroz Makedoniju. Ne možemo zadovoljiti sve potrebe za pomoć izbjeglicama, no možemo biti zadovoljni svojim dobrim stavom i osnovnom pomoći koju pružamo".

Ipak, izbjeglička kriza u Makedoniji ima i jedno drugo, ružno lice: policija je u proteklih nekoliko mjeseci intervenirala protiv organiziranih bandi krijumčara iz Kumanova, koji su od izbjeglica uzimali 600 do 1.000 eura po osobi za prelazak od južne granice Makedonije do sjeverne granice sa Srbijom. Neke od izbjeglica, najčešće Sirijci, potom bi bili pretučeni i pokradeni na šumovitom dijelu autoputa između Skoplja i Kumanova, a najviše takvih slučajeva zabilježeno je u junu. Zabilježena su i svjedočenja pojedinaca koji su spominjali i druge vidove nasilja, poput fizičkog zlostavljanja, uključujući i silovanje. "U svakoj krizi postoje i grupe onih koji iskorišćavaju situaciju i bespomoćne ljude. Želim vjerovati da se radi o izoliranim grupama profitera, koji bi trebali biti kažnjeni u skladu sa zakonima ove države", ističe Tuneva - Paunovska.

Simpatije nisu dovoljne

Profesor sociologije na Univerzitetu u Skoplju Ilija Acevski ima svoje viđenje makedonskog odnosa prema izbjeglicama koji kroz Makedoniju prolaze na putu ka EU: "Mi jesmo humani prema nekome ko krene na put od 2.000 kilometara sa trudnom ženom, u potrazi za srećom, no kada se Makedonija suoči sa ciframa od 10, 20 ili 30 hiljada izbjeglica koje su u tranzitu, onda humanost prelazi u realnost. Ako se desi situacija da se te izbjeglice zadrže i šest mjeseci u Makedoniji, ili ako neki procenat njih eventualno ostane živjeti u ovoj zemlji, onda se suočavamo sa ozbiljnim problemom. Ne živimo u iluziji, onda ćemo početi mrziti izbjeglice. Sada im još možemo osigurati pomoć, ali kada se njihov broj poveća pomoć će se smanjiti, a Makedonija nema resurse da izađe na kraj s velikim brojem izbjeglica".

Ferid Muhić zaključuje: "Izbjeglicama trebamo pomoći koliko možemo. Postoje simpatije prema tim ljudima, no malo toga se radi da to preraste u konkretnu akciju. Ima mnogo propusta u aktivnostima obezbjeđivanja pomoći izbjeglicama. Ipak, mora se priznati da Makedoniju odlikuje mnogo veća humanost nego što je to slučaj sa nekim mnogo bogatijim, razvijenijim zemljama Zapada".