Zar otrov nije svugdje otrov?

Na prvi pogled, u Kambodži život poljoprivrednika postaje sve bolji: broj stanovništva raste, a i prihodi su posljednjih godina sve bolji. Sve to znači da raste i potražnja za poljoprivrednim proizvodima sve do stupnja kada se više ne može proizvoditi tolike količine - bez upotrebe kemijskih sredstava. A obzirom da gotovo nitko ne provjerava što to oni koriste, tako se i masovno koriste pesticidi koji su inače najstrože zabranjeni u čitavom svijetu.

Zdravstveni stručnjaci uzaludno upozoravaju da su mnogi od tih preparata opasni za zdravlje i život. To seže od poremećaja imunološkog sustava čovjeka, živčanog sustava pa do mnogih oblika karcinoma - da spomenemo samo neke dokazane posljedice kemikalija koji se koriste.

Što je još gore, opasne kemikalije ne koriste samo poljoprivrednici nego i trgovci kada žele da plodovi "izgledaju svježe" mnogo duže nego što doista jesu svježi. "Koristi se čitav niz zabranjenih sredstava, poput natrijevog hidrosulfata ili boraksa (natrijevog tetraborata, soli borne kiseline op. pr.). Tu ih zovu msao sor i tek ansar i često ih se koristi da popularni plodovi zadrže svjež izgled i boju, na primjer plodova palme, đumbira ili limunske trave (Cymbopogon citratus)", objašnjava Sieng Huy, izvršna direktorica Kemijskog društva Kambodže.

Ne treba ljutiti poljoprivrednike

Ali to nije samo problem u toj zemlji: pesticidi svih vrsta se masovno koriste i u susjednom Tajlandu koji uvozi tisuće tona pesticida svake godine, u vrijednosti na stotine milijuna dolara. Njih prije svega koriste poljoprivrednici da povećaju urod i vlada golemi otpor bilo kakvim mjerama da se obuzda njihovo korištenje. "Znam da korištenje kemijskih pesticida može biti opasno za zdravlje, ali jednostavno ne mogu prestati ih koristiti", kaže nam Sen Sos, poljoprivrednik iz Battambanga.

Dodatni problem jest što je poljoprivreda izuzetna važna gospodarska grana u čitavom nizu zemalja jugoistoka Azije. U Kambodži, prema podacima FAO, je ona izvor za 37% BND-a i zapošljava oko dvije trećine tamošnje radne snage. Utoliko je i ministar poljoprivrede Kambodže Veng Sakhon veoma oprezan kad s novinarom DW razgovara o upotrebi zabranjenih kemijskih preparata: "Veoma je teško zaustaviti poljoprivrednike da koriste pesticide, obzirom na postojeću konkurenciju na tržištu."

Još je veći problem što se u Kambodži uvelike koriste pesticidi koji su daleko od bilo kakvih međunarodnih normi ili su čak izrijekom zabranjeni. Ali tamo se mogu kupiti bez problema: "Mnogi zabranjeni pesticidi se ovdje prodaju pod drugim imenom i specifikacijama", kaže kemičarka Sieng Huy. Ogromne količine takvih kemikalija se uvoze iz susjednih zemalja, prije svega Vijetnama i Tajlanda i to uzrokuje najmanje dva problema.

"Ma stavi cijelu vreću"

Prvi jest što bi teoretski takvi uvezeni preparati trebali biti provjereni, ali jedva da itko i pomisli doista provjeriti da li se u bačvama doista nalazi preparat koji piše na deklaraciji. Čak i ministar nam priznaje kako "nije moguće jamčiti" da zabranjeni preparati neće ući u zemlju "sve dok se mogu švercati u zemlju bez znanja nadležnih tijela."

Drugi problem jest doista banalan: ako se među seljacima Kambodže možda još može i naći poneki koji će znati pročitati sastav preparata - i prije svega uputu o doziranju i korištenju, jedva da ima ikoga tko će to znati pročitati ako piše na tajskom ili vijetnamskom jeziku. Rezultat jest da se preparati koriste "od oka" ili po načelu "što više, to bolje".

Stručnjaci i u Kambodži zato traže da vlada potpuno zabrani uvoz svih preparata kod kojih upute nisu pisane i na (kambodžanskom) kmerskom jeziku, ali to nipošto nije sve što zahtijevaju. Prije svega traže od vlade da pokrene akcije kojima će poljoprivrednicima objasniti što zapravo čine i koliko je to opasno.

"Ovo je za moje..."

"Neki poljoprivrednici odlično znaju što su te kemikalije", kaže nam direktorica Kemijskog društva Kambodže Huy. "Zato imaju dva polja i dva uroda: na jednom uzgajaju povrće za sebe i svoju obitelj, a na drugom rade sa pesticidima jer je urod namijenjen za prodaju."

Ali nadležni ministar nije baš raspoložen učiniti nešto što bi razbjesnilo njegove poljoprivrednike. "Taj problem (pesticida) se ne može riješiti kratkoročno", kaže nam ministar Veng Sakhon i povrh toga dodaje kako "ne misli da je korištenje kemijskih pesticida veliki problem. Čak i liječnici imaju ovakvo ili onakvo mišljenje."

Ipak, tvrdi kako i vlada Kambodže potiče korištenje bioloških metoda u suzbijanju štetočina kako bi "osigurala kvalitetu i sigurnost" hrane koja se proizvodi u Kambodži. Ali i priznaje kako je korištenje takvih metoda u toj zemlji još uvijek "veoma ograničeno."