Ugrožavaju li dvostruki standardi Zapada svjetski poredak?

„Bez obzira kuda idem, svuda se suočavam s optužbama za dvostruke standarde", izjavio je visoki predstavnik EU za vanjske poslove Josep Borrell u svibnju na Sveučilištu u Oxfordu.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je na prošlogodišnjoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji: "Šokiran sam koliko smo izgubili povjerenje Globalnog juga."

A njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, nakon što je kritizirala stanje ljudskih prava u Kini, je od svog tadašnjeg kineskog kolege Ćin Ganga dobila sljedeći odgovor: "Ono što Kini najmanje treba jest učitelj sa Zapada."

Iz zemalja tzv. Globalnog juga (pri čemu se grubo misli na one zemlje koje se nekad nazivalo zemljama Trećeg svijeta) odavno stižu optužbe da Zapad podržava globalni poredak utemeljen na pravilima samo kada mu to odgovara. Međutim, u posljednje vrijeme ove optužbe su se pojačale, naročito od početka rata u Ukrajini isukoba između Izraela i Hamasa.

Indija: Europski problemi nisu problemi cijelog svijeta

Posebno je ruski napad na Ukrajinu natjerao zapadne čelnike da ovaj sukob predstave kao borbu za svjetski politički poredak: predsjednik SAD-a Joe Biden izjavio je da bi pobjeda Rusije "mogla značiti kraj međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima". Obrana Ukrajine je obrana principa tog poretka.

Međutim, pokušaji Zapada da za sankcije protiv Rusije pridobije demokratske zemlje Globalnog juga, koje su mu inače bliske, često su propadali. Tako je bilo s Indijom, Brazilom i Južnoafričkom Republikom. Sve te zemlje nastavljaju trgovinu s Rusijom, u nekim slučajevima više nego prije rata, iako ne žele da to bude shvaćeno kao podrška ruskom napadu na Ukrajinu.

Govoreći o ratu u Ukrajini, indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar je rekao da Europljani očito vjeruju da su "europski problemi, problemi cijelog svijeta, ali problemi svijeta nisu europski problemi."

A indonežanski ministar obrane Prabowo Subijanto Djojohadikusumo je primijetio kako, kada je riječ o zalaganju za mir, zapadne vlade očito imaju "jedne principe za Ukrajinu, a druge za Palestince".

Pravila za sve ili „raznolikost civilizacija"?

Sophie Eisentraut, šefica istraživačkog odjela Minhenske sigurnosne konferencije (MSC), u svom radu "Standardna devijacija – pogledi na dvostruke standarde Zapada i vrijednost međunarodnih pravila" opisuje rastući problem za Zapad: u svijetu sve većeg geopolitičkog sukobljavanja, zapadni model poretka zasnovanog na pravilima sve više gubit kredibilitet i to baš u trenutku kada Zapad gubi relativnu moć.

Alternativni model nudi, na primjer, Kina. Umjesto globalno važećih pravila, Kina govori o „apsolutnom suverenitetu", što znači nemiješanje u unutarnje poslove - i o poštivanju „raznolikosti civilizacija".

Kina, kao i Rusija, širom svijeta promovira ovaj alternativni model. Tako je predsjednik Vladimir Putin na samitu s afričkim vladama prošlog ljeta, godinu i pol nakon početka rata, izjavio: „Pravi multipolarni svjetski poredak je u nastajanju, a era u kojoj je vladala jedna zemlja ili grupa zemalja, bliži se kraju." Mnoge afričke vlade su ovaj stav dočekale raširenih ruku.

Rasprostranjeno je mišljenje da postojeći poredak međunarodnih pravila i institucija, oblikovan od strane Zapada, koristi prije svega Zapadu samom, dok se zapadne države ne pridržavaju vlastitih standarda.

To potvrđuje i anketa MSC-a, sprovedena u devet gusto naseljenih zemalja Globalnog juga. Istodobno, anketa pokazuje da mnogi ljudi u ovom dijelu svijeta ipak vjeruju u vrijednost postojećih međunarodnih pravila.

Kritika je često opravdana

Eisentraut jasno ističe: kritika zapadnog licemjerja često je opravdana. Tako zemlje Globalnog juga ukazuju, na primjer, da su SAD i druge zapadne države insistirale na principu teritorijalnog integriteta Ukrajine, ali su se oglušile o taj princip tijekom američke invazije na Irak 2003.

Zapadne države su, također, kršile ljudska prava nezakonitim uhićenjima u sklopu borbe protiv terorizma. A Europljani su surađivali sa sjevernoafričkim autokratima kako bi spriječili migraciju u Europu.

Međutim, Eisentraut napominje da kritičari iz zemalja poput Kine i Rusije često koriste ove optužbe da bi relativizirali vlastite postupke i kršenja standarda. Ili opravdavaju vanjskopolitički pristup, koji se uopće ne vodi moralnim principima, nego isključivo vlastitim, usko shvaćenim interesima. Kao posljedica toga, širom svijeta se dovodi u pitanje vrijednost univerzalnih prava i pravila.

Svijet bez ikakvih pravila bio bi noćna mora

Zapadne države, prema riječima Sophie Eisentraut, su suočene s dilemom: strahuju da bi samokritičan odnos prema vlastitoj nedosljednosti išao na ruku njihovim globalnim rivalima. S druge strane, ako ignoriraju kritike, s pravom će biti smatrane arogantnim, što, kako je predsjednik Macron jednom prilikom rekao na MSC-u, "potiče novi cinizam koji razara globalni poredak".

Autorica kao odgovor na ovaj izazov preporučuje tri postupka:

Prvo zapadne države bi trebale, što je više moguće, smanjiti takve proturječnosti između zahtjeva za poštivanjem sustava vrijednosti i vlastitih postupaka.

Drugo, trebale bi govoriti iskrenije o tome gdje „dosljednost ima svoje granice". To također znači da svijet više ne dijelimo na crno-bijelo, na države koje poštuju pravila i države koje krše pravila, jer postoji mnogo nijansi sive. Komunikacija uključuje i ukazivanje na to da autokratski sustavi nemaju otvorenu raspravu o vlastitim proturječnostima niti mogućnost ispravljanja grešaka.

Na kraju, Eisentraut smatra da bi se Zapad trebao suprotstavi onome što kritika zapadnog licemjerja često podrazumijeva, ali ne izgovara otvoreno: naime, da poredak obilježen dvostrukim standardima nije ništa bolji od poretka bez ikakvih standarda. Ne samo zapadne zemlje, nego i mnoge zemlje Globalnog juga imaju mnogo toga za izgubiti u svijetu bez općeprihvaćenih pravila.