Turska i Egipat: prijatelji iz gole nužde

Nedavni susret egipatskog predsjednika al Sisija i turskog predsjednika Erdogana u Rijadu se okupljenim novinarima isplatilo slikati iz svih uglova: državnici s osmjehom od uha do uha stišću si ruke kao da su najbolji prijatelji na svijetu. A zapravo donedavno nisu mogli živog vidjeti jedan drugog: još od svrgavanja egipatskog predsjednika iz redova Muslimanske braće, Muhameda Mursija je Erdogan al Sisija nazivao „pučistom“, „ubojicom“, „tiraninom“, „faraonom“, čak je i domaće neprijatelje uspoređivao s egipatskim predsjednikom.

Egipatski predsjednik naravno da nije ostao dužan: tamo nema velike ljubavi prema Turcima još od doba jarma u Osmanskom carstvu, a turski predsjednik se optuživao kako pruža zaštitu dokazanim teroristima Muslimanske braće – čije je djelo i pokret Hamas. I u Libiji su na suprotnim stranama, a pogotovo nakon otkrića i svojatanja značajnih nalazišta plina u podmorju istočnog Mediterana su odnosi postali, ako su to uopće mogli biti – još lošiji i nisu propuštali baš niti jednu priliku kako bi jedni drugima napakostili i učinili štetu.

Svakim danom sve više i više...

Tek prije godinu dana na SP u Kataru je domaćin nekako i teškom mukom doveo dva predsjednika da se susretnu i površno rukuju, a prije ovog susreta na konferenciji Organizacije islamske suradnje su se još jedino susreli u rujnu u New Delhiju na sastanku zemalja G-20. Ali promjena u raspoloženju je drastična i svakim susretom izgleda sve srdačnija.

Razlog je jednostavan: Egipat se upustio u čitav niz megalomanskih projekata – novi glavni grad, još jedna traka Sueskog kanala... – a dok je isprva i vjerovao kako će pljuštati novac ulagača iz regije i čitavog svijeta, sad se već trudi dobiti bilo koga da uloži novac u tu zemlju.

S druge strane, turski poduzetnici više ne znaju dalje: inflacija je i službeno preko 60%, eskontna stopa je sad već 40%. To pak znači da više nitko ne zna koliko će koštati ono što je potrebno uvesti – uključujući i energente, a kamate za kredite se više ne mogu plaćati. Plaće u Turskoj više nisu ono što su nekad bile, a tu je i država koja ubire namete kako bi nekako popunila svoju blagajnu.

Čvor je razriješen

Ukratko, turskog poslodavca jedan radnik košta najmanje 500 dolara mjesečno i tu turske tvrtke već duže gledaju, kamo da presele svoju proizvodnju. Egipat je zapravo razmjerno blizu, a radna snaga tamo košta oko 150 dolara mjesečno. Egipat također ima sporazume o povlaštenoj ili slobodnoj trgovini s čitavim nizom zemalja, uključujući i SAD, Europsku uniju i zemlje Afrike i Južne Amerike. Kako objašnjava Mustafa Denizer iz Tursko-Egipatskog poslovnog vijeća, jedino što je mučilo Turke je bila politika: bila im je potrebna viza za ulazak u Egipat.

Ali odnedavno toga više nema i „s tim ukidanjem viza je čvor razriješen“, kaže nam Denizer. Jer turskim tvrtkama nije bilo potrebno dva puta reći: turska Temsa daje proizvoditi autobuse i transportere u Egiptu i od tamo ih izvodi svojim partnerima u svijetu. Prehrambeni koncern Yildiz Holding surađuje s egipatskim proizvođačem slatkiša Pladis i ostvaruje odlične rezultate. Yesim Textil već ima tri tvornice, u Kairu, Aleksandriji i Ismaili i od tamo isporučuje proizvedenu sportsku odjeću. Elektronički koncern Arcelik – u Europi poznat pod brendom Beko – je uložio 100 milijuna dolara u novu tvornicu u Egiptu koja bi trebala početi s radom koncem godine. Iskefe Holding, LCWaikiki, Eroglu Group... Popis turskih ulagača je dug i svakim danom sve duži.

Problema još uvijek ima: Egipat još uvijek pažljivo broji svoje devize tako da i turske tvrtke imaju problema u plaćanjima i transakcijama. Ali sve postaje bolje: samo ove godine će to biti vjerojatno tri milijarde dolara koliko su turske tvrtke uložile u Egipat, a u sljedeće dvije godine turska vlada želi više nego udvostručiti trgovačku razmjenu s Egiptom na 15 milijardi dolara godišnje. I Egipat ima konkretnih koristi: turske tvrtke zapošljavaju već sedamdesetak tisuća Egipćana, a tu se ne računaju i zaposleni u egipatskim tvrtkama koje surađuju s turskim. A što se raspoloženja prema Turcima tiče, ni tu se Denizer ne može požaliti: „Naše tvrtke su tamo veoma dobro primljene i zbrinute."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu