Novi dvori "faraona"

Bivši general i sadašnji predsjednik Egipta, Abdel Fatah al Sisi se od svog izbora prije četiri godine upustio u čitav niz golemih projekata: izgrađen je niz hidroelektrana, proširen je Sueski kanal, izgrađene su nove ceste i prometnice, otvorena je nova gospodarska zona...

Ali najdraži projekt egipatskog predsjednika je svakako novi glavni grad Egipta – i kada glavni grad, kako je planirano 2022. doista preseli na jedno od najvećih gradilišta na svijetu, al Sisi svakako vjeruje da će još biti predsjednikom. Barem kad je riječ o ovim izborima, on jedva da uopće ima protukandidata: neki su uhićeni, neki su u čudnim okolnostima povukli svoju kandidaturu. Nema ih malo koji misle kako je sad u Egiptu, što se tiče slobode mišljenja i medija još gore nego što je bilo pod Mubarakom, ali to mišljenje nije bezopasno uopće glasno reći u današnjem Egiptu.

S druge strane, drevni glavni grad Egipta Kairo je doista već upravo beznadno zakrčen. 2016. je počela gradnja nove metropole u pustinji, četrdesetak kilometara južnije od današnjeg Kaira. Planirano je da za svojih sedam milijuna stanovnika nudi sve ugode današnjeg doba, ali i da istovremeno bude ekološki i da koristi snagu sunca.

Iznenađenje nakon tunela

No kad posjećujemo ovo golemo gradilište, zasad je pristup prilično nespektakularan: nakon vožnje kroz pustinju po prašnjavoj autocesti koja Kairo povezuje s Crvenim morem, naš vozač skreće na odvojak na kojem stoji brvnara s čuvarom. Srdačno pozdravlja dva automobila koji prolaze pored njega jer poznaje tko je u njima: djelatnici ureda za odnose s javnošću tvrtke ACUD koja i gradi novi glavni grad. Nakon brvnare cesta vodi u jedan tunel i nakon njega se konačno vidi: gradilište dokle oko seže.

Kroz grad će prolaziti mreža prometnica duga 650 kilometara i dio od tih avenija je već asfaltiran. Jer bez njih bi stotine, možda i tisuće kamiona, bagera, mješalica za beton i drugih građevinskih strojeva jedva mogli napredovati.

Ahmed el Hilali, djelatnik ACUD-a zadužen za javnost nas vodi do gradilišta džamije al Fatah. „Gigantski" je tu još blag izraz: „Minareti će biti 70 metara visoki, u glavnoj dvorani će biti mjesta za preko 8.000 vjernika. Planirano je da bude završena do lipnja. Predsjednik bi trebao tu doći na molitvu već na kraju sljedećeg ramazana", kaže nam el Hilali dodajući naravno i „inšalah" – ako je volja Alaha. I naravno investitora: samo taj „Sisytown" kako ga zovu neki zapadni mediji bi trebao koštati 45 milijardi dolara.

Katedrala je već tu

Nedaleko od džamije stoji i gradilište kršćanske katedrale na čijem vrhu već stoji križ. Za razliku od doba dok su Muslimanska braća vladala Egiptom i dok su tamošnji kršćani morali strahovati za život, al Sisi i ovom zgradom želi pokazati da je to i njihova domovina – oko 10% od 100 milijuna građana Egipta su kršćani. Utoliko je i katedrala golema i izgrađena je na tri kata. U prizemlju stane 2.500 vjernika, na drugoj i trećoj razini još 10.000. Vjerski vođa koptskih kršćana je već prošlog Uskrsa tu predvodio misu, prisutan je bio i egipatski predsjednik al Sisi, kažu nam dužnosnici tvrtke ACUD.

Ali centar metropole je naravno buduće sjedište vlade. Već sljedeće godine bi tu trebala biti preseljena i ministarstva i predsjednik bi trebao ući u svoju novu palaču. Novi kongresni centar i hotel na ulazu u vladinu četvrt su već gotovi, sve ostalo se užurbano radi.

„Gradnjom vladine četvrti bi bila završena prva faza. Trebale bi uslijediti još dvije faze, podjednako ambiciozne: trebali bi biti izgrađeni gospodarsko i bankovno središte, opera, kina i kazališta, restorani i trgovine, veleposlanstva i druga državna tijela, škole i sveučilišta, kaže nam Ahmed el Hilali.

„Građane to neće koštati ni centa"

Ali tko će to platiti? Objašnjavaju nam kako država prodaje zemljište investitorima koji planiraju četvrt i počinju gradnju kad nađu tko će tamo doista raditi i živjeti, kažu nam. Teško je reći da li je to doista tako, tim više što je na gradilištu i mnogo vojske, točnije inženjerskih jedinica egipatske vojske. Oni su zaduženi za ceste, mostove i tunele i Hilali nas uvjerava kako se građani Egipta ne moraju bojati da će gradnja novoga glavnoga grada na koncu njih udariti po džepu. To je odluka predsjednika, kaže nam: projekt mora financirati sam sebe.

Jer ako pogledamo table s tvrtkama koji tamo rade, to su praktično isključivo egipatske tvrtke koje su se odazvale pozivu svog predsjednika da tamo postave svoja nova sjedišta. Međunarodne tvrtke, to nam priznaje i el Hilali, su pokazale zanimanje, prije svega kineske. Ali tu još ništa nije dogovoreno.

U novom gradu je skoro gotovo i prvo stambeno naselje, s oko 35 tisuće stanova. Pokazuju nam jedan od njih i makar je sve razmjerno jednostavno, tu je i kupaonica i kuhinja... To treba biti tek početak: predsjednik najavljuje kako će se broj stanovnika povećavati za najmanje 10 tisuća – mjesečno kad preseljenje konačno počne. Planirano je još 20 stambenih četvrti i još 20 samostojećih nebodera, jedan od njih će biti najviša zgrada Afrike. Svi radnici, pogotovo u društvu dužnosnika kompanije, nam tvrde kako su ponosni na ono što rade i kako bi rado i sami tu preselili.

Hoće li si to moći priuštiti? Makar su nam objašnjavali kako se projekt sam financira, ovi prvi stanovi su građeni na državni trošak. Koliko će koštati, to još nije odlučeno, niti da li će si to moći priuštiti obični radnici.

Duga povijest novih glavnih gradova

Ali oni su sretni što tu imaju posla: gotovo 200 tisuća ljudi direktno ili indirektno radi na novom glavnom gradu Egipta. Ako se tome pribroje i drugi veliki projekti u zemlji, stopa nezaposlenosti koja je godinama bila preko 12% je pala za jedan posto, tvrdi Statistički ured u Kairu.

A onda ostaje i pitanje imena grada: na ime „Sisytown" egipatski predsjednik sigurno neće pristati, zato je previše skroman, tvrdi nam el Hilali. Zasad je tu tek radni naziv Metropola novi Kairo.

Doduše, u zemlji s tako dugom prošlošću kao što je ima Egipat je isto tako već i bilo gradnje novih glavnih gradova. Tu ne mislimo samo na Aleksandriju, metropolu golemog carstva koje je stvorio Aleksandar Makedonski. Još faraon Ekhnaton je u 14. stoljeću prije Krista dao sagraditi golem i veleban grad Atonov Horizont – to je barem značenje hijeroglifa za taj grad. Tamo je bio i hram bogu Sunca, palača, trgovačka četvrt, luka na Nilu – tek sićušan dio je uopće otkriven, makar magnetska odstupanja i konfiguracija tla govore da je mnogo toga još uvijek pod zemljom. Mnogo od toga su prave dragocjenosti, poput biste Nofretete na koju je Berlin ponosan kao na jedno od najdragocjenijih umjetničkih djela starog doba - i koja je nađena upravo u Amarni.

Jer slava toga grada je trajala vrlo kratko: ubrzo nakon Ekhnatonove smrti se već Tutankamon vratio u staru metropolu Memfis, a Atonov Horizont je napušten i razoren. Tamo je ostalo tek malo, siromašno selo, a po mjestima gdje je kročio faraon i najviši dužnosnici su stoljećima tek pasle ovce i koze.

 

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.