Prisiljene na prostituciju u Njemačkoj

"Djevojke su i danju i noću pod nadzorom. Imali smo i neke koje po dvije ili tri godine nisu izlazile iz svojih soba. Tamo su morale primati mušterije preko dana, a noću su ih vodili na rad u bordelima ili privatnim klijentima", kaže Gerlinde Matuš (ime promenjeno) iz organizacije za zaštitu žena "Solwodi". Ona dodaje kako u Njemačkoj svake godine između 600 i 800 djevojaka bude napadnuto ili se javlja policiji - u pitanju su žrtve trgovine ljudima. No, ove brojke predstavljaju samo “vrh ledenog brijega”. Stručnjaci procjenjuju da je u Njemačkoj najmanje 10.000 žena prisiljeno baviti se prostitucijom. Samo mali broj njih uspijeva pobjeći i domoći se slobode.

Strah od prisilnog vraćanja u domovinu je velik

Ali, time počinje samo drugi dio njihovih patnji. Jer, većina tih žena je ilegalno u Njemačkoj. One dolaze prije svega iz Rusije ili Ukrajine, ali i iz Afrike - najčešće iz Nigerije. "Često ih privuku lažna obećanja o radu u hotelima ili u restoranima. No, kada dođu ovamo, uzimaju im putovnice i uz tjelesno i psihičko nasilje ih se prisiljava na prostituciju“, kaže Anna Hellmann iz organizacije za prava žena "Terre des Femmes”. Ona dodaje kako ako dospiju u ruke policiji, da ih oni tretiraju kao ilegalne doseljenike a time i „kandidati“ za prisilno vraćanje u domovinu.

" Terre des Femmes“, traži od njemačke vlade da žrtvama trgovine ljudima i prisilne prostitucije omogući neograničen boravak u ovoj zemlji. Upravo prijetnja prisilnim vraćanjem iz Njemačke i je jedan od načina da se ove mlade žene drže u poslušnosti. Mnoge žene iz straha od izbacivanja iz Njemačke ostaju kod svojih mučitelja. Prepreke koje tim ženama postavlja njemačko pravo, previsoke su, poručuje Anna Hellmann: "Samo ako izraze spremnost da će tijekom sudskog procesa svjedočiti protiv počinitelja, one smiju ostati u Njemačkoj toliko dugo dok traje suđenje“.

Ali, samo mali broj žena ima hrabrosti učiniti tako nešto. „Djevojke koje se obraćaju savjetovalištima organizacije "Solwodi", imaju samo 18 ili 19 godina, ne znaju njemački i u pravilu su jako porestrašene. Često se ne mogu sjetiti niti adrese na kojima su ih držali. Uvijek je dobro da se te djevojke odvedu u neki stan u kojem se osjećaju zaštićeno, kako bi imale malo vremena sabrati se i orijentirati. Naime, mora proći neko vrijeme dok ne skupe hrabrost i progovore o onome što im se događalo. Same o tome ne bi ni pričale, one to ne mogu," kaže Gerlinde Matusch.

Bolja zaštita žrtava koristila bi i pravosuđu

Anna Hellmann iz " Terre des Femmes " smatra da neograničeni boravak zato ne bi pomogao samo tim djevojkama, već njemačkim vlastima koje bi tako dobile bolju šansu uhititi i odvesti pred sud trgovce ženama. U Italiji od nedavno postoje specijalne zakonske odredbe o dozvolama boravka za žrtve prisilne prostitucije. "Iskustvo s talijanskim modelom pokazuje da žene, kada su sigurne da mogu ostati u Italiji, mnogo brže donose odluku o svjedočenju na sudu protiv počinitelja”, kaže ona.

Kada bi ublažila postojeća pravila o prisilnom vraćanju ilegalnih doseljenika, Njemačka bi uskladila svoje zakone i s odredbama EU-a kojima se traži bolja zaštita žrtava trgovine ljudima i oštrije gonjenje počinitelja. Ali, njemačka vlada to za sada ne namjerava promijeniti. Rok za sprovođenje odredbi Europske unije u nacionalnom pravu je istekao prije više od šest tjedana. Ministarstvo unutarnjih poslova nije se željelo o tome izjasniti.

Strah od crne magije

" Terre des Femmes " strahuje da će zbog rigidnih njemačkih pravila kada je riječ o prisilnom vraćanju ilegalnih doseljenika mnoge djevojke prisiljene baviti se prostitucijom samo još jače vezati za svodnike. Osim toga, mnogi svodnici dolaze iz istih zemalja kao i te djevojke i stvaraju kod njih osjećaj da ih razumiju i “pružaju zaštitu” u novoj zemlji. Gerlinde Matusch kaže da su među svodnicima često i žene koje su ranije radile kao prostitutke, a sada angažiraju druge da rade za njih i tako zarađuju mnogo novca. Ima i svodnika koji zloupotrebljavaju vjerovanje mladih Nigerijanki u crnu magiju. Tako sada iz Italije veliki broj ovih žena prelazi u Njemačku, a njihovi "šefovi" traže od njih da polože zakletvu da će im vratiti dugove. Riječ je o iznosima i do 60.000 eura. Kažu djevojkama da će, ako ne vrate dug, umrijeti ili da će pak netko iz njihove obitelji oboljeti. Pune straha, djevojke se trude vratiti dug.