Dječja prostitucija na ulicama Medellina

Prostor koji 14-godišnja Liliana ima na raspolaganju za preživljavanje je velik samo nekoliko četvornih metara. Ona mora (preračunato) dnevno plaćati oko pet eura za iznajmljivanje sobe u "hotelu za prostituciju". Ako to ne može, ona mora noć provesti na oštroj hladnoći Medellina (naslovna fotografija: pomoć mladim prostitutkama). Ovaj grad u Kolumbiji je kao središte tamošnjih kartela krijumčara droge i kao grad nasilja već poznat u cijelom svijetu. "Ja živim na ulici jer ponekad ne mogu zaraditi doviljno novca za platiti sobu. Svi te pljačkaju, kad god mogu", priča ova djevojčica.

Bijeg od obiteljskog nasilja

Od kuće je pobjegla zbog problema i nasilja u obitelji, a onda je završila na cesti i u prostituciji. Sada s drugom djecom stoji na stanici podzemne željeznice Prado i čeka na mušterije. Kada ima dobar dan, može spavati u hotelskoj sobi. Kada je dan loš, spava na ulici.

Siromaštvo i rat države i kokainskih kartela svaki dan donose nove tisuće izbjeglica u slamove Medellina. Gerilske skupine, paravojne grupe i veleposjednici protjeruju ljude iz ruralnih krajeva Kolumbije i oni odlaze u gradske slamove.

U Kolumbiji posjedovanje zemlje znači isto što i posjedovanje moći: uzgajanje biljaka koke i ilegalno vađenje rudnih bogatstava iz zemlje donose velike profite. Posebno pogođene posljedicama sukoba i nestabilnosti su mlade djevojke iz izbjegličkih obitelji. Socijalni problemi s kojima se prognanici unutar Kolumbije susreću u slamovima nerjetko vode do nasilja unutar obitelji. Djeca, da bi to izbjegla, bježe od kuće i završavaju na ulicama - mnoga među njima na kraju kao ovisnici o drogama ili u prostituciji. To se desilo i Liliani Mariji - ona je od kuće otišla prije dvije godine, kao 12-godišnjakinja, a danas je trudna.

Učiteljice prikupljaju kontakte

Ovim mladim ljudima malo tko pomaže - među onima koji im pokušavaju olakšati život nalaze se angažirane sutdentice pedagogije iz Njemačke i Kolumbije. One su dio projekta koji je nastao u suradnji Pedagoškog fakulteta iz Heidelberga s katoličkom udrugom Don Bosco. Jedan od glavnih inicijatora je njemački profesor teologije Hartwig Weber. On je svjetski priznati stručnjak za problematiku djece-beskućnika koja žive na ulicama. "Studentice, koje će kasnije biti učiteljice i raditi u školama, nastoje uspostaviti kontakt s djecom i mladima, s onima o kojima se nitko ne brine. Mi smo uvjereni da će studentice, koje poznaju ulicu i koje imaju iskustva s tom djecom i situacijom u kojoj se ona nalaze, biti drugačiji učitelji od onih koja takva iskustva nemaju", kaže Weber.

Neke od tih studentica su studirale u Njemačkoj. Zahvaljujući angažmanu u četvrtima s posebno velikim socijalnim problemima i iskustvima koje su one tamo prikupile, njihov se način gledanja na čitavu problematiku te djece  promijenio. Po riječima Hartwiga Webera i školski sustav proizvodi autsajdere: "Mi ovim projektom želimo povećati senzibilitet za tu problematiku."

Obrazovni programi na ulici

Studentice pokušavaju specijalnim obrazovnim programima i pedagoškim igrama djeci na ulici pružiti izvjesnu promjenu u svakodnevici, dati im priliku da nešto nauče i da se zabave. Za djevojčice koje se iz dana u dan nude kao tzv. baby-prostitutke na ulici to su često jedini svijetli trenuci.

Tako primjerice djeca svoja iskustva crtaju na papir. Slika koja je tako nastala je povod za razgovor - djeca su ponekad vrlo otvorena, a njihova su iskustva strašna. Njima je to često prva prilika da uopće progovore o onome što su doživjeli. A za buduće učiteljie je to prilika doći u kontakt s djecom s kojom inače najčešće nemaju nikakve veze. Za njih je to oblik proširenja horizonta.

Studentica pedagogije Sara Catano sa sveučilišta Antioquia u Medellinu smatra da ova djeca zaslužuju i trebaju više pažnje: "Nije dovoljno što postoje institucije koje prihvaćaju djecu. Još je važnija ljudska kvaliteta onih koji se u tim institucijama o toj djeci brinu." A buduća nastavnica Daniela Correa ide još i korak dalje: "Nije dovoljno da ta djeca dobiju neko obrazovanje - ona trabaju i životnu perspektivu."

Djeca su zahvalna

Što se te budućnosti tiče Hartwig Weber međutim nije baš optimističan - životni uvjeti djece daju malo razloga za nadu. "Mnoga djeca prije ili kasnije odu, nestanu. Ako ne zarađuju dovoljno novca kao prostitutke, njihovi ih svodnici ili dileri drogom jednostavno ubiju. Ili umiru od bolesti. Očekivani životni vijek kod njih nije baš osobito dug. Kada je jedna faza projekta okončana i mi nakon nekoliko tjedana želimo započeti novu, mnoge djece koja su bila s nama naprosto više nema."

Zbog toga je za njega već sudjelovanje studentica u projektima vrlo pozitivna činjenica. "Za nas je već naša prisutnost uspjeh, činjenica da barem kratak dio životnog puta dijelimo s tim djevojčicama. Važno je pružiti im mogućnost razgovora, saslušati sve što one biti mogu i žele ispričati."

Ponekad se iz tih kontakata s djevojčicama koje se odaju prostituciji i ovisnice su o drogama stvori mogućnost razgovora koja čak može voditi i do otvaranja puta za izlazak iz bijede. Liliana je uspostavila odnos povjerenja spram svoje sutdentice. "One nam se obraćaju s poštovanjem. I one nas podučavaju", kaže ova četrnaestogodišnjakinja i smješka se.