Povlači li se Erdogan stvarno iz politike?

„Radim svom snagom jer ovo je za mene finale, po zakonu ovi izbori će mi biti posljednji." Ova rečenica turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana izazvala je buru na Zapadu. Mediji su objavili: “Erdogan razmišlja o odlasku” ili “Erdogan najavljuje povlačenje”. U Turskoj je to, međutim, dočekano s podsmijehom. “Opet odustaje”, napisali su brojni korisnici društvenih mreža špekulirajući koliko je puta već predvidio svoj odlazak: dva, tri ili više?

Prema riječima Dr. Hakki Tas, politologa s German Institut for Global and Area Studies (GIGA), ljudi su s pravom skeptični jer su već čuli slične Erdoganove izjave. "2009. godine je govorio da su mu to zadnji izbori. 2012. je rekao da će se zadnji put kandidirati za predsjednika stranke. 2023. je obećao da će zadnji put tražiti podršku birača i onda predati štafetu mlađoj generaciji", podsjeća politički analitičar. A sada, kaže Tas, opet iste izjave da će mu predstojeći lokalni izbori biti zadnji.

Pri tome je Erdogan poslije svakih izbora konzekventno provodio svoj program i proširivao svoje ovlasti. Danas je moćniji nego ikad. On je prvi šef države koji je ujedno i na čelu vlade. Uz to je i predsjednik svoje stranke.

Zbog toga Tas smatra da je Erdoganova izjava više taktički potez. On, kaže Tas, koristi emotivnu povezanost svojih birača i još jednom od njih traži povjerenje kako bi ih mobilizirao.

Na vlasti 22 godine

Erdogan, koji slovi kao islamsko-konzervativni političar, na vlasti je 22 godine. Prvo kao premijer, a od 2014. kao predsjednik. Ipak, sljedeći lokalni izbori 31. ožujka za njega su vrlo važni. U posljednjih deset godina zemlja je doživjela toliko referenduma, parlamentarnih, lokalnih i predsjedničkih izbora da su politika, društvo i privreda stalno bili u modusu izborne kampanje.

Nakon lokalnih izbora krajem ožujka najprije će se to stanje smiriti. Ako se ne raspišu prijevremeni parlamentarni ili predsjednički izbori Erdogan će vladati četiri godine. Osnažen pobjedom na lokalnim izborima, on želi još više proširiti vlast, po mogućnosti promijeniti Ustav i razmišljati o svom nasljedniku. Za to su mu posebno potrebne gospodarski jake metropole Istanbul, Ankara, Izmir i Antalya, jer one čine gotovo polovicu privredne proizvodnje zemlje.

U prvoj liniji riječ je o 17-milijunskoj metropoli Istanbulu. Ispitivanja javnog mnijenja za taj grad predviđaju tijesnu borbu. U Istanbulu je od 2019. godine na vlasti najveća oporbena stranka CHP. Gradonačelnik Ekrem Imamoglu želi biti ponovo izabran. Ovaj 52-godišnjak je poznat u cijeloj Turskoj i do sada je imao uspješnu predizbornu kampanju.

Murat Kurum, kandidat vladajuće stranke AKP, nije unio pravi zamah u predizbornoj kampanji i do sada se pokazao kao neemocionalna i blijeda ličnost. Iako je pet godina bio ministar okoliša, urbanizma i klime on je relativno nepoznat. Od uvođenja predsjedničkog sustava građani više ne znaju ni imena članova vlade jer je uvijek u prvom planu samo Erdogan.

Erdoganov kandidat Turgut Altinok još uvijek nije ostvario uspješnu utrku ni u glavnom gradu Ankari. Unatoč oštrim nacionalističko-religioznim parolama nije prikupio puno bodova. Ankete pokazuju da tijesno vodi sadašnji predsjednik Mansur Yavas iz oporbene stranke CHP.

Zato je Erdogan još jednom osjetio da mu je dužnost da se i sam uključi u predizbornu kampanju. Danima je 70-godišnjak išao s jednog velikog događaja na drugi, držao govore i bodrio publiku kao da je i sam na glasačkom listiću.

On je svjestan uloge koju Istanbul igra u politici zemlje. I njegova karijera počela je u Istanbulu. Erdogan je bio gradonačelnik od 1994.-1998. Istanbul je gospodarski jak. Ne kaže se u Turskoj uzalud: "Tko pobijedi u Istanbulu, pobjeđuje u državi.”

Tim više što su metropole u osnovi važni izvori prihoda za Erdoganov ostanak na vlasti. Nakon promjena na vlasti u mnogim gradskim vijećima 2019. izašlo je na vidjelo da je AKP godinama u gradskim upravama zapošljavao kadrove bliske stranci i davao velike poslove lojalnim poduzetnicima. Također su dijeljene privilegije nacionalističkim i islamističkim bratstvima.

Tas vjeruje da bi pobjeda na predstojećim izborima podigla samopouzdanje vladajuće stranke. Vlada će, kaže, svaku pobjedu protumačiti kao potporu svojoj liniji i nastaviti s još oštrijim kursom.

Tko bi mogao biti Erdoganov nasljednik?

Iako mnogi baš i ne vjeruju da bi se Erdogan sada zaista mogao povući, o nasljedniku se u posljednje vrijeme često govori. Erdogan je nedavno napunio 70 godina. U novije vrijeme sve se češće pojavljuju fotografije i snimke na kojima djeluje bezvoljno i narušenog zdravlja.

Tko bi ga mogao naslijediti? Nakon neuspjeha njegovog najstarijeg zeta Berata Albayraka na dužnosti ministra financija, mnogi su pretpostavljali da će on za nasljednika pripremiti ili svog sina Bilala Erdogana ili svog mlađeg zeta, proizvođača oružja Selcuka Bayraktara.

Hoće li ti potencijalni kandidati moći nastaviti voditi stranku jednako uspješno kao Erdogan? “U biti više nema stranke koja razvija politiku i mobilizira ljude”, odgovara znanstvenik Hakki Tas. Zapravo, od uvođenja predsjedničkog sustava postoji samo Erdogan.

Turski novinar Ragip Soylu smatra da bi se još mnogo toga moglo dogoditi prije slijedećih predsjedničkih izbora. Na platformi X je napisao da je 2028. daleka budućnost. Do tada bi se Erdogan mogao još koji put predomisliti ili čak pokušati promijeniti Ustav, napisao je on.

Činjenica je da njegova stranka radi na tome kako bi Erdoganu omogućila još jedan mandat. Trenutačno mu nedostaje gotovo 40 glasova za izmjene Ustava, a neizvjesno je i to može li pridobiti neku od oporbenih stranaka za svoje ciljeve.