Politika diskonta - tko plaća ceh za "jeftino"?

Njemački tjednik Der Spiegel objelodanio je krajem tjedna u svom online izdanju da je lanac tekstilnih proizvoda Kik godinama špijunirao svoje uposlenike. Kik je prije svega zanimalo financijsko stanje njegovih radnika i to iz vrlo prozaičnih razloga. Radnici koji su imali problema, recimo s vraćanjem kredita, nisu bili postavljani na radna mjesta na kojima bi imali dodir s novcem, recimo na blagajnama. Do informacija o kreditnoj sposobnosti njegovih radnika Kik je dolazio preko tvrtke koja te podatke smije davati jedino bankama. Državno odvjetništvo u saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, gdje se nalazi sjedište Kik-a, prema informacijama "Der Spiegla" pokrenulo je istragu.

Ceh plaćaju švelje u Bangladešu

Najnoviji skandal oko neljudskog tretiranja radnika samo je jedan u nizu skandala kroz koje se u posljednje vrijeme provlači tzv. niskobudžetni maloprodajni sektor u Njemačkoj. Od Lidla koji je svoje radnike snimao i u svlačionicama, preko Aldija (u Austriji Hofera) kojeg sindikati optužuju da svojim radnicima brani sindikalno organiziranje pa sve do najnovijeg Kikovog, svi ovi primjeri pokazuju da su, do granice mogućeg, niske cijene u njemačkim diskontima zapravo dvosjekli mač. Jer tko god misli da je normalno da traperice u Kiku koštaju 2,99 eura ili majica kratkih rukava 1,99 eura, ne zna ili ne želi znati kako se dolazi do takvih cijena. Der Spiegel je u svom članku o Kiku otišao do tvornica u Bangladašu iz kojih najvećim dijelom dolaze diskontni tekstilni proizvodi. Tako se na primjeru šesnaestogodišnje Stahi Akhter doznaje da radnice u zagušljivim šivaonicama provode od 10 do 16 sati dnevno i to za mjesečnu plaću od 25 eura.

10 do 16 sati dnavno za 25 eura mjesečno

Neljudske uvjete u ovim pogonima radnice čak plaćaju i životom. Nadavno je na svjetlo dana izašao primjer jedne švelje koja je na radnom mjestu umrla i to zbog nedostatka vode. No i ovo radno mjesto ubrzo je bilo popunjeno jer se u naciji od 165 milijuna stanovnika od kojih 35 milijuna gladuje, odmah nađe netko tko je spreman na rad pod takvim uvjetima. Lanci u razvijenim zemljama često bivaju "izneneđeni" takvim otkrićima te svoju poslovnu praksu pokušavaju ublažiti raznim humanitarnim akcijama. No tvrtkama poput Kika, koji su u potrazi za što jeftinijom radnom snagom okrenuli leđa i tradicionalno jeftinim proizvodnim zemljama poput Kine, predbacje se da i kod kuće svoje radnike plaćaju daleko ispod onog što se smatra moralnim. Nedavno je nekoliko prodavačica tužilo Kik, koji sa svojih 2.500 poslovnica u šest srednjoeuropskih zemalja, između ostalog i u Sloveniji, nalazi u fazi ekspanzije. One su pred sudom izborile brutto satnicu od 8,21 eura umjesto 5,20 koju je Kik smatrao "poštenom".

Građani traže niske cijene bez obzira na posljedice

Pohlepu građana za što nižim cijenama osjetili su nedavno i njemački mljekari koji su usred tzv. diskontnog mljekarskog rata tijekom kojeg su vodeći diskonti Lidl, Aldi i Plus spuštali cijene mlijeka i do ispod 40 centi po litri, bili dovedeni do ruba propasti. No trend, zapravo slogan jednog diskonta elektro proizvoda koji glasi "škrtost je seksi" u doba gospodarske krize sigurno neće zamrijeti nego će se, kako to pokazuju najnovije statistike o porastu potrošnje, zasigurno još dublje urezati u glave potrošača.

Autor: N.Kreizer/Der Spiegel

Odgovorni urednik: Anto Janković