100809 Türkei Markenpiraterie

Uličica iza velikog bazara u Istanbulu na prvi pogled izgleda kao posve normalna trgovačka ulica. No, vrlo brzo upada u oči da je ovdje sva roba krivotvorena: Armanijevi satovi, sunčane naočale marke Ray Ban, tenisice od Pume i Nikea. Iz ulice upravo izlazi jedan mladi Nijemac s dvije pune plastične vrećice: "Kupio sam trenirku od Adidasa. U Njemačkoj ona košta 50 do 60 eura, prilično je skupa, a ovdje sam ju dobio za 20 eura. Ove krivotvorine skoro uopće nije moguće razlikovati od originala." On dodaje da mu je odjeća s poznatim potpisom važna, ali da su mu originali jednostavno preskupi.

Iza njega nailazi još jedan turist koji je upravo kupio dvije majce, jednu sa znakom Adidasa, jednu od Pume. On kaže da mu brendovi nisu važni, nego ga je u prvom redu privukla prihvatljiva cijena: "Upravo na sebi imam jednu majcu koja nije od nekog poznatog proizvođača. Ali to mi je svejedno, glavno da je jeftina. Mogu je nositi nekoliko tjedana i onda baciti." Na pitanje zašto onda kupuje krivotvorenu robu, kada za istu cijenu može dobiti i majce bez potpisa, on jednostavno odgovara: "Zato što lijepo i skupo izgleda."

I država gubi milijarde

Kod štanda s krivotvorenim torbama od Guccija i Dolce i Gabanea stoji žena s modernom frizurom. Unatoč tome što nosi sunčane naočale, može se vidjeti da robu gleda s - gađenjem. Ona priča da radi u modnoj industriji i da, prema njezinom mišljenju, ova prodaja krivotvorene robe uništava tržište. O razlozima zašto ljudi kupuju te proizvode ona podrugljivo kaže: "Jer su pohlepni za brendovima, a ne mogu si priuštiti originale. Oni smatraju da unatoč tome moraju ići u korak s trendovima i da zato obavezno trebaju baš ovu dizajnersku torbu."

I stvarno, zbog pomame Europljana za brendovima turska industrija krivotvorina ne može se potužiti na zaradu. Taj trend ne nailazi na odobravanje turske države, koja zbog ilegalne prodaje godišnje gubi nekoliko milijardi dolara. Prodavači, pak, smatraju da oni samo udovoljavaju aktualnoj potražnji na tržištu i kažu kako turisti ne bi kupovali njihovu jeftinu robu kada na njoj ne bi bili krivotvoreni brendovi. Jedan prodavač je čak ponosan na svoj posao: "Što god tražite, sve možete naći kod nas. Sve je jeftino. Proizvodi jesu krivotvoreni, ali je kvaliteta unatoč tome dobra. Roba se ne razlikuje od originala. Jedina je razlika u - cijeni." On priča kako se povremeno pojavljuju kontrolori s kojima dolazi i policija. Ona onda piše kaznene prijave, neke tvrtke čak podižu i tužbe, ali kako ovaj prodavač kaže, "ovdje i dalje svatko prodaje".

Kupce ne peče savjest

A kako stoje stvari sa savješću kupaca? Osjećaju li se krivima što ovdje kupuju i time u stvari oduzimaju zaradu poznatim tvrtkama? Jedan engleski turist na to gleda posve drugačije. On smatra da je ovo tržište svojevrsni izraz kulturne borbe: "Originali se proizvode u zemljama Trećeg svijeta. Mnoge tvrtke tamo drže radnike kao robove i plaćaju im vrlo malo. Možda im azijske države na ovaj način vraćaju. Jer, ovako one zarađuju, a ne međunarodne marke."

I jedna Španjolka također zaključuje: "Ne peče me savjest. Zašto bi uopće trebala? Znate li kada mene peče savjest? Kada kupujem - skupo."

Autor: Kilian Pfeffer/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: A. Šubić