Od zelene oaze do ekocida Medne

Mještani sela Medna nadomak Mrkonjić Grada već dvije godine se bore s investitorom koji je početkom 2021. godine dobio dozvolu za otvaranje rudnika. Sva nadležna ministarstva dala su zeleno svjetlo, kao i općina Mrkonjić Grad, ali je nakon gotovo dvije godine stanje katastrofalno.

„Uništeno je sve. Pate mještani ovog sela. Voda je zagađena, ovo je stvarno jadno i žalosno što rade. I ovo stoke što ima i nas par kuća, nemamo gdje napajati...Jad i čemer. Ne smiješ kravu izvesti. Jadno i žalosno", kaže mještanka Medne Radmila Klepić koja poziva, kako kaže, bilo koju vlast da im pomogne, jer ako se ovo nastavi neće ostati nitko u selu.

Ugrožen cijeli sliv Sane

DW je pisao o ovom problemu još prošle godine kada su stigli prvi rezultati o zagađenim vodotocima u kojima je teških metala bilo stotine puta više od dozvoljene količine. Pisali smo i o povezanosti kompanija i vlasti u Republici Srpskoj, o političkim „nalozima" za isporuku Srbiji što je više moguće ugljena, bez postavljanja bilo kakvih uvjeta.

Ipak, sada je situacija postala opasna po zdravlje stanovništva, ne samo Medne već i na potezu cijelog sliva Sane kroz Ribnik, Ključ i Sanski Most.

Prije godinu dana rezultati uzorkovanja vode u potoku Grabovac, koji izvire kod rudnika i ulijeva se u Medljanku a zatim dalje u rijeku Sanu, pokazivali su visoke vrijednosti teških metala. Ispitivanja su tada obavljena po nalogu ekoloških udruženja jer je inspekcija to radila samo „uvidom", a ne uzimanjem uzorka, te utvrdila da nema zagađenja. Prisutnost teških metala i dalje je velika.

„Prošle godine smo izvršili uzorkovanje vode i utvrdili prisustvo jalovine i teških metala i kategorizacija vode je bila pet. Dakle taj vodotok po tim parametrima spada u otpadne vode. Novo uzorkovanje smo izvršili prije 15 dana i dobili smo lošije podatke, posebno u rijeci Sani gdje je utvrđena nedovoljna količina kisika“, kaže Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu, napominjući da je to pogubno za kompletan biljni i životinjski svijet u cijelom slivu.

A u slivu se nalaze Ribnik, Ključ, Sanski Most, odakle mjesecima upozoravaju na promjenu boje rijeke iz koje se nekada mogli piti voda. Od inspektorata Republike Srpske tražili su informacije o stupnju zagađenosti ali ih još nisu dobili, iako su uzorci uzeti još u siječnju.

Ima li itko u državi?

„Bila siva, žuta, crvena, neodređeno. Prođe, pa opet. Sve zbog rudnika Medna. Bilo je i više komada mrtve ribe", priča Dragan Gajić iz Ribnika dok pokazuje na rijeku Sanu, na kojoj se održavaju i natjecanja u sportskom ribolovu sa sudionicima iz cijelog svijeta.

„Ima li itko u državi da to može regulirati. Znate li vi koje je to bogatstvo. Ja sam to pio prije 30 godina. I kada dođu sa strane, kažem im: nemojte slučajno piti", kaže Gajić, ogorčen što nitko iz vlasti ne reagira.

Reagiraju pojedinci, poput neovisnog odbornika u skupštini Mrkonjić Grada Sergeja Milanovića, koji kaže da je na sceni bezvlašće na koje građani zbog osobne sigurnosti ne smiju reagirati. Kaže da nema sluha kod nadležnih iz općine i investitora da se sjedne za stol i pokuša vratiti kvaliteta vode na ovom prostoru.

„S obzirom da oni u općini daju suglasnost i zagovaraju rudarenje, sada neka preuzmu odgovornost za ovo što se događa u Mednoj. Nama su došle naše analize vode. Rudnik radi, mašine su tu, ovdje nema ništa apstraktno, istraga je vrlo jednostavna. Potrebno je podnijeti kaznene prijave protiv odgovornih osoba za ugrožavanje zdravlja stanovništva“, kaže Milanović, tvrdeći da je vlast u sprezi s organiziranim kriminalom, a da rudnikom upravljaju oni koji su sumnjivi s aspekta sigurnosti.

Inspekcija šuti

„Svašta se priča o tome tko vodi rudnik, da je u vlasništvu nekoga iz Srbije. Točno je da ruda odlazi u Srbiju, a da kamioni voze teret veći i za 30 tona od dozvoljenog, što se ne bi moglo dogoditi da je sve legalno“, kaže Milanović, navodeći također kao argument ignoriranje Inspektorata Republike Srpske.

A u Inspektoratu RS-a - muk. Iako su uzeti uzorci, još nema odgovora na pitanje kakav je stupanj zagađenosti i bi li na temelju toga rudnik trebalo zatvoriti, kao što je zbog propusta bio zatvoren prije dvije godine jer je radio bez dozvole. U odgovoru iz Inspektorata koji smo dobili prošle godine navedeno je da je rudnik mrkog ugljena Medna bio predmet kontrole rudarske, ekološke, vodne i prometne inspekcije, da je ekološka inspekcija tada privremeno zatvorila rudnik na nekoliko mjeseci jer u tom trenutku nije imao koncesiju.

„Što se tiče zagađenja vode, inspekcija nije pronašla „nikakva zamućenja“. Uredbom o kategorizaciji nisu obuhvaćeni potoci , tako da uzorci nisu ni uzimani“, rečeno je za DW tada iz Inspektorata. Odgovor smo zatražili i sada, ali ga nismo dobili.

Međutim, prema Uredbi u članku 29. sve pritoke, koje nisu obuhvaćene kategorizacijom prema članku br. 27. i tablicom 7, svrstavaju se u prvu kategoriju čije vode trebaju imati visok status kvalitete. Inspektor tada nije naveo da potoci nisu obuhvaćeni Uredbom, već da nema zagađenja vode.

„Sve po zakonu"

Iz tvrtke Medna NV rekli su da sve rade po zakonu, a to poručuju i iz resornih ministarstva koja su izdale dozvole za rad. Svu odgovornost sada prebacuju na inspekciju, iz koje šute. Prije godinu dana u jeku najvećih radova, kada su ispitivanja također pokazala visok stupanj zagađenja, iz kompanije Drvo–Export iz Teslića, koja otkupljuje ugljen iz Medne i koja obavlja radove za njihove potrebe, rekli su za DW da je sve učinjeno u skladu sa zakonom.

„Čak je jedan broj mještana dobio odštetu iako nije postojala zakonska obveza da se tretiraju njihove parcele, ali je to učinjeno da bi se osigurala bolja atmosfera i suradnja s lokalnom zajednicom, što je i postignuto. Te primjedbe su paušalne i u osnovi neopravdane, što su utvrdili i nadležni organi", rekli su nam u ovoj tvrtki, odbacivši navode nevladinih organizacija o zagađenju.

Za stanovništvo udaljeno pedesetak kilometara na kompletnom slivu rijeke Sane, u Ribniku, Ključu, Sanskom Mostu, stanje je, kažu, ravno ekocidu. Ukoliko se eksploatacija nastavi na ovaj način ne isključuju mogućnost prosvjeda. Neđo Stanišić iz Udruženja sportskih ribolovaca „Ribnik" problem vidi u nepoštivanju ekološke dozvole koju ima rudnik, jer se uništava biološka raznolikost na ovom području.

Ako se nastavi...

„Kod nas se osjeti manji odziv ljudi nego prošle godine. Plaše se. Prijavili smo inspekciji, ali odgovor još nismo dobili. Znamo da su izašli na teren. Zašto nitko neće postaviti cijevi i provesti te potoke? To je investitoru ništa, a završili bi cijeli posao“, kaže Neđo, navodeći da je nesporno manje ribe u Sani od kada je rudnik počeo s radom. S njim se slaže Momčilo Todorović, koji dok peca upozorava na moguće posljedice.

„Ovdje ima pastrve, lipljana, mladice i klena. Ako bi se moglo to zabraniti...rijeka je bila mjesec dana mutna. Ako bi se tako dalje događalo, bojim se da bi riba bila uništena", kaže Todorović.

Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a je s pravnicima Medne NV iz Mrkonjić Grada zaključilo ugovor o koncesiji na lokalitetu Medna još 2018. godine. Dvije godine kasnije okončana je faza istraživanja, a nakon pribavljanja svih mišljenja ušlo se u postupak dodjele koncesije, nakon čega je Komisija za koncesije dala pozitivno mišljenje.

Resorno ministarstvo je nakon toga odobrilo izvođenje rudarskih radova kao i rješenje o upotrebi rudarskog objekta na ovoj lokaciji. I Ministarstvo ekologije RS-a je izdalo ekološku dozvolu koja je za predstavnike ekoloških udruženja i mještana sporna, ali i oni sada cijelu stvar prepuštaju Inspektoratu RS-a, iz kojeg se ne oglašavaju na novinarske upite, ali ni za zahtjeve mještana.