Njemačka ne želi izbjeglice: nema stanova, nema integracije

Bad Kreuznach, idilični gradić nedaleko od Mainza, zapravo bi se trebao baviti drugačijim temama. Recimo, nedavno su lokalni političari iz tog okruga raspravljali kako proširiti mrežu gradskog prijevoza. Ali, onda se prešlo na pitanje migranata.Komentirala se vijest da pokrajinske vlasti savezne pokrajine Porajnja-Falačke u ovom okrugu žele otvoriti kolektivni smještaj za još tristo izbjeglica. Rasprava se potom usijala. 

„Čuli smo ovdje od jednog gradonačelnika ono što i ja govorim sve vrijeme: puni smo, ne možemo više!", rekla je načelnica okruga Bettina Dickes iz Kršćansko-demokratske unije (CDU). 

„Isto ćete čuti od načelnika okruga širom Njemačke, i to svejedno iz koje stranke dolaze. Takvo je i raspoloženje na ulicama. Nije to ksenofobija, nego strah da ćemo se preopteretiti", rekla je Dickes. Ova lokalna političarka postala je nešto poput glasnogovornice za gotovo tristo načelnika okruga, koliko ih ima u Njemačkoj. Njene izjave iz jednog talk-showa javne televizije na kojem je nedavno gostovala, postale su viralne na društvenim mrežama. Dickes kaže da je otada dobila stotine mailova, svi puni podrške.  „Nemamo stambenog prostora. Nema šanse da uspije integracija jer nemamo ljude koji bi se time bavili i jer ljudi žive u kolektivnim smještajima. Nemamo perspektivu za ove ljude koji dolaze", kaže ona za DW. 

„Zbog toga kažem da se nešto mora promijeniti“, dodaje ova političarka. 

I kancelar želi manje izbjeglica 

Savezna Vlada u Berlinu već je donijela paket mjera, ističući kao cilj smanjivanje broja došljaka u Njemačku. Produljene su granične kontrole, otežano doseljavanje obitelji, smanjena su socijalne povlastice za tražitelje azila. Kancelar Olaf Scholz kaže da je vrijeme da se „konačno u velikom stilu deportiraju oni koji nemaju pravo na ostanak u Njemačkoj“. Osam godina nakon što je kancelarka Angela Merkel rekla čuveno „Uspjet ćemo!", primajući migrante koji su stizali Balkanskom rutom – ton u Njemačkoj potpuno se promijenio. Načelnica okruga Bad Kreuznach primjećuje da je i građanima dosta. Sve je to povezano: što više došljaka, to je sve lošije raspoloženje prema izbjegličkoj politici. 

„U starosnoj dobi od 16 do 25 godina, čak 85 posto izbjeglica su muškarci. Ako i uspijemo pronaći stambeni prostor, onda uspijevamo samo za obitelji", kaže Dickes. „Kolektivnim smještajima stvaramo oaze izbjeglica usred našeg društva. Snažno je opala spremnost građana da prihvate takve kolektivne smještaje", kaže ona. 

„Voda do grla" 

Pokrajinska vlada je namjeravala smještaj za 300 migranata otvoriti u selu Saiberbachu, koje ima jedva 1.300 stanovnika. Kad je načelnica Dickes za to čula, nazvala je lokalnog gradonačelnika Michael Cyfku, stranačkog kolegu. 

„Prvo sam mislio da je šala“, priča on. Što se tiče situacije s izbjeglicama, kaže da jeu mjesnim zajednicama koje vodi „voda do grla". 

Cyfka se od 2015. bavi ovom temom, smještajem ljudi, traženjem slobodnih stanova i kuća. Na početku ruske invazije na Ukrajinu prošle godine, ovaj lokalni političar je na svoju ruku naručio 50 poljskih ležajeva za ukrajinske izbjeglice. 

I danas se, kaže, događa da preko noći mora primiti nekoliko novih izbjeglica. Smješta ih prvo u lokalni hotel. 

„Ja ne mogu čarolijom stvoriti nove stanove. Mnogi građani mi kažu da će izdati stan za izbjeglice, ali samo ako im dovedem Ukrajince“, priča Cyfka. 

„Uz to, vrlo je opala razina volonterskog angažmana među građanima. Zato mi u lokalnim sredinama odavno više ne možemo govoriti o integraciji, nego samo o zbrinjavanju došljaka", dodaje on. 

„Zatrovana" rasprava o izbjeglicama 

Ali, ima i drukčijih mišljenja. Jan Kammerer iz humanitarne udruga Saveza radnika i Samarićana, koji pomaže izbjeglicama, kaže da je 2015. bilo zaista teško pripremiti se za tolike izbjeglice, ali da su danas stvari uhodane. 

„Nismo još sve savladali, ali je ipak način na koji se o temi govori u Njemačkoj previše zatrovan“, kaže ovaj humanitarac koji se brine o izbjeglicama u Bad Kreuznachu. 

Sjeća se da su prije osam godina jastuci kupovani na brzinu u Ikei, a zavodi za javno zdravlje nisu imali pojma kako pregledavati silne izbjeglice koje pristižu. 

Danas kolektivni smještaj ima svog kućnog liječnika, hranu donosi firma za catering, tu je i socijalni pedagog. U smještaj dolaze i iz lokalnog ureda rada kako bi povezali izbjeglice s poslodavcima koji nude obuku ili zaposlenje. 

„Većina ljudi ovdje legitimno uživa zaštitu. Izbjeglice bi trebali integrirati kroz radno mjesto, umjesto da se u Berlinu raspravlja o tome kako da ih deportiramo", kaže Kammerer. 

„Točno, imamo problema sa stambenim prostorom, ali smo se dosjetili da za to okrivimo samo migraciju", dodaje Kammerer. 

Rekordan broj došljaka 

U Njemačkoj je ove godine do listopada podneseno 286.000 zahtjeva za azil – najviše od 2016. godine koja je sa 745.000 zahtjeva bila rekordna. 

Međutim, od početka rata u Ukrajini u veljači prošle godine u Njemačku je stiglo i preko milijun ukrajinskih državljana. Oni se ne broje u tražitelje azila jer, odlukom Europske unije, odmah stječu privremenu zaštitu. 

U brojnim anketama građani navode izbjegličku problematiku kao najvažniju temu. Oko dvije trećine građana kaže da bi Njemačka trebala primati manje izbjeglica. 

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom. 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu