Deportacije iz Njemačke: što se mijenja?

Njemačka vlada je pod pritiskom. Sve veći broj migranata i izbjeglica s malim brojem deportacija – to brine mnoge ljude u Njemačkoj. I: to je tema koju desničarski populisti mogu iskoristiti za dobivanje bodova.

Kancelar Olaf Scholz (SPD) je nedavno najavio strožu politiku azila: „Konačno moramo deportirati u velikom stilu one koji nemaju pravo na ostanak u Njemačkoj“, rekao je on za magazin Spiegel. Ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser (SPD) sada želi ubrzati deportacije. Njemačka vlada je ove srijede (25.10.) odobrila odgovarajući nacrt zakona.

Njemačka je primila više od milijun ljudi iz Ukrajine koji bez zahtjeva za azil traže zaštitu od rata Rusije protiv njihove zemlje. Morali su biti smješteni, njihovoj djeci su bila potrebna mjesta u dječjim vrtićima i školama. Prošle godine je azil zatražilo i oko 244.000 ljudi. Ove godine bi ih moglo biti 300.000, procjenjuju stručnjaci.

Čak i oni koji nemaju pravo na ostanak u zemlji često ne mogu biti vraćeni u svoje zemlje porijekla: prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, do kraja rujna vraćeno je 12.000 ljudi. Ministrica Faeser (SPD) sada želi ubrzati deportacije. „Svatko tko nema pravo ostati u Njemačkoj mora ponovo napustiti našu zemlju", kaže ona.

Tko može biti deportiran?

U intervjuu za DW stručnjak za migracije Gerald Knaus govori o „ofanzivi deportacije koja je već́ bila predviđena u koalicijskom sporazumu vladajućih stranaka – s fokusom na kriminalce i one koji predstavljaju sigurnosnu opasnosti".

To je posebno važno za ministricu Faeser. Ona je nakon odluke kabineta rekla: „To se posebno odnosi na organizirani kriminal protiv kojeg se još odlučnije borimo." Protjerivanje krijumčara ljudi i članova kriminalnih organizacija trebalo bi biti znatno olakšano, „neovisno o pojedinačnoj kazneno-pravnoj presudi, ako postoji dovoljno činjenica koje dokazuju članstvo u kriminalnoj organizaciji“.

Planovi ministrice, kaže Knaus, odnose se i na ljude kojima je zahtjev za azil odbijen ili ga uopće nisu podnijeli. 

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, do kraja rujna u Njemačkoj je živjelo oko 255.000 ljudi koji moraju napustiti zemlju, rečeno je za DW u Saveznom ministarstvu unutarnjih poslova. Međutim, oko 205.000 njih ima status Duldunga, što znači da ne mogu biti deportirani iz pravnih razloga. To vrijedi, na primjer, ako zemlje iz kojih dolaze nisu sigurne, ako su bolesni, ako su započeli obrazovanje ili nemaju dokumente. Deportacija također nije moguća ako zemlja porijekla odbija prihvatiti tu osobu.

Stručnjak za migracije Knaus sumnja da će njemačke vlasti deportirati mnogo ljudi s „ Duldungom": „Iluzorna je predodžba da one koji su ovdje godinama možete deportirati iz Njemačke u druge zemlje."

Što se mijenja budućim zakonom?

Nacrt zakona daje veće ovlasti vlastima i policiji, koji provode deportacije. Ubuduće deportacije više neće biti najavljivane. Planirano je i da će policijskim službenicima biti dozvoljen ulazak u druge prostorije osim onih u kojima se nalaze deportirani. Kako navode nadležni, često se događalo da se ljudi skrivaju u zajedničkom smještaju.

Strani državljani koji moraju napustiti Njemačku također mogu biti duže u pritvoru prije deportacije. Prema nacrtu zakona, oni bi mogli biti zadržani u pritvoru do 28 dana. Do sada je to bilo deset dana. 

Ako osoba ne može predočiti dokumente radi utvrđivanja njenog identiteta nadležni organi bi također trebalo biti u mogućnosti da pretraže njen privatni mobilni telefon ili zaključane ormariće.

Kako reagiraju organizacije za ljudska prava i oporba?

Organizacije za ljudska prava poput Pro Asyla odbacuju ove planove. Kažu da se u pritvoru do deportacije često događaju ozljede ili samoubojstva. Organizacija za zaštitu djece Terre des Hommes strahuje: „Kao rezultat planiranog pooštravanja zakona, djeci i mladima prijeti život u stalnom strahu od deportacije."

Kritika ima i u dijelovima koalicijske vlade koju čine SPD, Zeleni i FDP. Za neke političare Zelenih i SPD-a odluka vlade ide predaleko i djelomično je nehumana. 

Za konzervativnu uniju CDU/CSU, međutim, odluka ne ide dovoljno daleko. Ona poziva na strože mjere i dodatne mjera protiv ilegalnih migracija. Vladin prijedlog sada još treba potvrditi parlament, gdje se očekuju daljnje izmjene.

Sporazumi o migraciji sa zemljama porijekla

Gerald Knaus smatra da planirane mjere načelno imaju smisla. „Ali mnogo su važniji migracijski sporazumi, odnosno suradnja s državama koje primaju nazad svoje državljane koji su dužni napustiti zemlju." S obzirom na povećanje imigracije, kancelar Scholz je najavio sporazume s matičnim zemljama o povratku migranata: „Sklopit ćemo sporazume sa zemljama iz kojih dolaze izbjeglice koje ne mogu ostati", rekao je Scholz. Trenutno su u toku pregovori s Marokom, Moldavijom, Kirgistanom, Kenijom i Kolumbijom, rekla je ministrica unutarnjih poslova Faeser.

Gerald Knaus navodi negativne primjere: Njemačka je prije mnogo godina primila mnogo ljudi iz Nigerije i Zambije. Većina ih nije dobila azil. „Ali njihove zemlje porijekla ih neće nazad. To je slučaj i s Irakom. U tom pogledu, planirana stroža pravila za deportaciju su samo prvi korak i teško da će odvraćati migrante od dolaska", kaže Knaus. „Je li cilj smanjenje neregularnih migracija u Njemačku? Onda se, iz mnogo razloga, može sumnjati da u uspjeh novog zakona."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu