Na Kosovu ima života i za Srbe

“Poslije rata otišao sam u Kosovo Polje. U sabirnom centru sa svoje dvoje maloljetne djece i suprugom, živio sam s još 300 ljudi. Nakon toga došao sam na Brezovicu 2000. godine i odatle se nisam nikamo micao. Punih 14 godina na Brezovici, u Štrpcu, radim kao kurir u školi. Plaćao sam stanarinu u Jažincu, mijenjao pet stanova. Došao sam ovamo, a želja mi je samo da se obnovi donji kat, kuća, i krov, kako bih ostao živjeti na svom ognjištu“, priča Momčilo Spasić dok sa suprugom i dvije kćeri sjedi na krevetu u sobi, koja je dopola srušena, a drvo postavljeno da drži zid, kako im se ne bi srušio na glavu.

Vratili su se u rodno Bogoševce kod Prizrena nakon toliko godina iz više razloga, a najvažniji je, prema Spasićevim riječima, što “nije više mogao izdržati u Jažincu, zbog visoke stanarine i slabe plaće“. „Nisam bio u mogućnosti financirati školovanje svoje djece“, kaže Spasić.

Druže se i s Albancima

Njegovoj supruzi Živki najteže padaju svakodnevni problemi u prilično oštećenoj kući. “Nemamo gdje da djecu smjestimo. Nemam šporet na struju, nemam sudoper, nemam kupatilo kao što treba, da bi se djeca i mi okupali. Teško mi je da dižem lonce na šporet i grijem vodu i kao prije s čašama da se polijevamo i kupamo“, dodaje Živka Spasić.

Svakodnevne probleme donekle im ublažava ponovni život u rodnom selu i dobar prijem susjeda iz okolnih mjesta. Često odlaze u 15-ak kilometara udaljeni Prizren. “Družimo se i sa Srbima i s Bošnjacima, i s Albancima imamo dobre prijateljske odnose. Nikakve probleme nemamo ni u Prizrenu ni u okolnim selima, gdje žive Bošnjaci ili Albanci“, priča nam Momčilo Spasić.

U Tiranu "na kavu"

Njihovim kćerkama Radici i Dragani, Internet je najčešće jedini prozor u svijet. U selu ne mogu gledati ni televiziju. Mogu jedino povremeno pratiti bosanski program lokalnog radija. “Preko Interneta se čujemo s drugarima iz Gušterice, Lapljeg Sela (središnje Kosovo) iz Štrpca i izađemo ponekad. Oni dođu po nas, izađemo s njima i vrate nas“, kažu Radica i Dragana.

Mladi Srbi u ovom dijelu Kosova brzo se adaptiraju na nove okolnosti. Radica je prošle godine 10 dana ljetovala u Draču, a na kavu, kako kaže, često odlazi u Tiranu, glavni grad Albanije, udaljen dva i po sata vožnje novom auto-cestom. „Tirana djeluje prelijepo. Sviđa mi se taj grad jer ima dosta obrazovanih ljudi i svatko gleda svoj život. Nitko ne gleda drugog što radi, ni za drugi stol. Kako god se ponašaš to je tvoje, ne zamjere ti uopće. Ti živiš svoj život, oni svoj. To mi se sviđa.“

I obnovljene kuće zjape prazne

Radica Spasić, koja je u Štrpcu završila srednju prometnu školu, željela bi postati pripadnica kosovske policije. “Voljela bih da budem policajka. Jednostavno volim pravdu, eto to je razlog. Kod mene bi bilo – družba je družba, a služba je služba.“

U Bogoševcu trenutno živi desetoro ljudi, a do kosovskog rata bilo ih je nekoliko puta više. Najveći broj kuća, među njima i onih nedavno izgrađenih za povratnike, uglavnom su prazne, a imanje pored regionalne ceste Prizren–Štrpce skoro da je u potpunosti rasprodano.