Na putu k novom jeziku
8. travnja 2017Za vrijeme jednog putovanja po Španjolskoj, na jednom buvljaku mi je u ruke dospjela stara knjiga. U njoj je Španjolska predstavljena kao „tvrđava kršćanstva“. Autor je napisao da su Španjolci svojim „nesebičnim grudima spasili srce Europe od mačeva Arapa“ i tako izvršili odlučujući utjecaj na svjetsku povijest.
Taj udžbenik me je zainteresirao i zbog toga što me podsjeća na zemlju u kojoj sam rođen – Poljsku.
Važan dio političkog jezika u današnjoj Poljskoj je nacionalni mit o „tvrđavi pod opsadom“. Taj mit pojednostavljuje realnost tako što vanjski svijet predstavlja kao prijetnju. Pravo je uvijek na „našoj" strani (našeg naroda), a svi ostali su neprijatelji koji donose užas i razaranja.
Granada – suživot religija
U mojim očima je moderna Španjolska, posebno Andaluzija s gradom Granadom, plodna inspiracija u potrazi za novim političkim jezikom. Dok u Poljskoj – kao i mnogim drugim zemljama - cvjeta mit o „opsjednutoj utvrdi", građani Španjolske su postigli nešto impresivno. Knjiga o povijesti koju sam držao u rukama danas je kuriozitet koji na buvljaku vrijedi nekoliko centi.
Ovaj tekst pišem u Granadi. Moj dvomjesečni boravak ovdje nije slučajan. Jedno od težišta mog rada je EUtopija, projekt europske republike regija, koji se oslanja na načela socijalne pravde, kulturne raznovrsnosti i jednakosti svih građana. Granada je za mene pogodna za glavni grad EUtopije. Zašto?
Povijest grada je impresivna. Centralni element njegovog kolektivnog pamćenja je uspješna koegzistencija različitih religija (židovi, kršćani i muslimani) u srednjem vijeku i na pragu renesanse. Živopisan stari grad i i palača nad njim su sa svojom filigranskom arhitekturom svjedoci prošlosti.
No, današnja Granada ni u kom slučaju nije samo beživotni muzej. Gradski prostor koji se i danas dinamično razvija, kao da je predodređen za demaskiranje trivijalnih pojednostavljenja. Utoliko više zbog toga što omiljenost šarene raznolikosti Granade među turistima podsjeća da bi svaka podjela na „nas" i „njih" sahranila i komercijalni uspjeh grada.
Prošlost kao nedovršena priča
Spektakularan primjer uspješno oblikovane stvarnosti i formiranja kolektivnog gradskog pamćenja je kulturni centar Caja Granada, Memoria de Andalucia. Centar je nastao 2009. Stalna izložba je podijeljena na četiri tematska područja: raznolikost predjela, oblici života, gradski i seoski prostori, umjetnost i kultura. U središtu su interaktivni eksponati: nisu samo za gledanje, mogu se i dodirnuti, čuti, a u nekim slučajevima može se i sudjelovati u njihovom multimedijalnom oblikovanju.
U šetnji muzejom virtualno srećemo ljude koji su u različitim vremenima živjeli u Andaluziji. Na ogromnim ekranima se pojavljuju arapski kraljevi, seljaci novog vremena, svećenici, zanatlije. Svatko ima svoju priču i jednostavno je pripovijeda.
Tako Centar poziva svakoga da sudjeluje u nekoj vrsti arheologije pamćenja. Interaktivnost izložbe ima svoj smisao: svaki posjet omogućava da se prošlost sortira na nov način, prema potrebama i čak i prema raspoloženju posjetitelja. Tako nastaje prostor za višeglasje. Slično osobnim sjećanjima svakog od nas, kolektivno pamćenje se pretvara u otvoreno pripovijedanje.
Program za danas
Fokusiranje na dobra iskustva multikulturne prošlosti u Granadi nas na nenametljiv način uči da budemo otvoreni prema drugima i potiče angažiranje protiv izopćavanja. U vremenu u kojem je jezik često sredstvo političke manipulacije, to nas ohrabruje u potrazi za novim diskursima. Naposljetku, pojmovi poput „nacije" i „identiteta" su nastali u 19. stoljeću, u političkom i društvenom kontekstu kojeg danas više nema.
Kada razgovaram sa žiteljima Granade, ali i s mnogim mojim susjedima u Berlinu ili Varšavi, imam utisak da ti pojmovi stvaraju više problema nego prednosti. Je li moja domovina zaista zemlja u kojoj sam rođen? Ili je to grad? Ili regija? Kraj iz kojeg potječu moji roditelji?
Čemu me uči Granada? Jezik podesan sa buvljak nije zgodan za opisivanje kako danas živimo. Isplatilo bi se potražiti jedan nov jezik. Iz perspektive Granade - ima izgleda na uspjeh.
Stanislaw Strasburger je rođen u Varšavi. Pisac je i kulturni menadžer. Težišta njegovog rada su kolektivno pamćenje, migracija, multikulturalnost i EUtopija. Objavio je više knjiga.