Krimski Tatari se boje Moskve

Unutra je zagušljivo, ali ne smijemo otvoriti prozore. Ništa od našeg razgovora ne bi se trebalo čuti vani. Već pola sata sjedimo u autu negdje na rubu grada Bahčisaraja. Upravo je prošla ponoć. Moj sugovornik govori tiho. Na početku je sumnjičav. Ali, malo po malo ovaj čovjek se otvara i vidim da ima puno, jako puno za pričati. Jer, on se nada da mu ja nekako mogu pomoći. Druge nade nema. A izgubio je i vjeru u pravdu...

Svoju bol mi iznosi otac čiji je sin otet još u svibnju ove godine i od tada mu se gubi svaki trag. Navodno, jer zapravo ima mnoštvo tragova. Primjerice video nadzorne kamere na kojemu se jasno vidi otmica. Noću. Ispred kućnih vrata. Pod svjetlom noćne rasvjete. Zacijelo ima i pokoji svjedok, jer to se dogodilo ispred stambene zgrade s više katova.

Život u stalnom strahu

Mladi Krimski Tatar Mustafa (nazvat ćemo ga tako zbog sigurnosti) član je Svjetskog kongresa Krimskih Tatara. Je li zato otet? Naći njegovu kuću u Bahčisaraju nije bilo teško, ali jako teško je bilo uspostaviti izravan kontakt s njegovom obitelji. Jer, Mustafini roditelji žive u strahu. U stalnom strahu. Kao i brojni drugi Krimski Tatari na poluotoku koji je pod ruskim nadzorom. "Vlada bezakonje", žali se otac. "Čista samovolja. Nikad ne možeš biti siguran što će se s tobom dogoditi u idućih pola sata."

Nekoliko dana kasnije skupa s jednim kolegom pitam takozvanog premijera Krima Sergeja Aksjonova izravno o Mustafinoj sudbini. On djeluje kao da je upravo to pitanje očekivao od nas dvojice, zapadnih novinara. I odmah slijedi odgovor. Isti onaj koji Mustafin otac sluša već tjednima. "Pravosudni organi Republike Krim čine sve što je u njihovoj moći da što je prije moguće razjasne taj slučaj."

Opće sumnjičenje jedne manjine

Mustafina obitelj nije jedina među Krimskim Tatarima koja osjeća neugodnosti zbog novih vlasti na Krimu. U travnju ove godine je Medžlis, samouprava Krimskih Tatara u Rusiji, okarakterizirana kao ekstremistička organizacija i zabranjena. Vlasti su se očito bojale da bi Krimski Tatari, koji su većinom bili protiv aneksije Krima, mogli pozvati na masovne prosvjede. Od tada je pod općom sumnjom čitava manjina.

Nalazim se u vrtu obitelji Osmanov. Oni imaju troje djece, dvije djevojčice i jednog dječaka. "Za sebe se ne brinem", kaže otac Aivaz. "Ali se brinem za svoju djecu." Ovaj prosijedi čovjek od pedesetak godina govori tiho, ali odlučno. "Mi sjedimo na bačvi baruta. Naš narod se stavlja pod veliki pritisak. Ja svakog jutra računam s time da može doći policija i saslušati me ili pretražiti moju kuću." Osmanov je predsjednik lokalnog Medžlisa. Njegov kolega, predsjednik regionalnog Medžlisa, već je dvije godine u zatvoru, priča on zabrinuto. Jedan drugi aktivist ne smije napustiti zemlju. Protiv trećeg se upravo vodi istraga, priča on.

Deportacija u vrijeme Staljina

On, naravno, zna za Mustafin slučaj. Za njega znaju svi u okolici, ali nitko ne može ništa učiniti. Osmanovi već 30 godina žive na Krimu. Oni su se, kao i većina Krimskih Tatara, 1990-ih vratili na taj poluotok, nakon što je Staljin njihove obitelji 1944. kolektivno deportirao s Krima. Većinom u središnju Aziju. U stočnim vagonima, u brutalnoj tajnoj akciji.

Danas mnogi od njih žive od svoga rada na selu. Aivaz već godinama gradi vlastitu kuću. Za djecu, za svoju šestočlanu obitelj, za budućnost. Stol za kojim zajedno večeramo savija se od mnoštva delicija. Krimski Tatari su gostoljubivi, ja to cijenim. Ali, prije svega cijenim njihovu otvorenost dok pričaju o stanju na Krimu. Jer, stanje je ozbiljno. Jako ozbiljno.

Zloupotreba psihijatrije

Osmanov priča o Ilmiju Umerovu, još jednom aktivistu Medžlisa, koji je poslan u psihijatrijsku bolnicu u Simferopolju. Dugogodišnji šef uprave regije Bahčisaraja uhićen je 18. kolovoza jer je javno kritizirao aneksiju Krima. Taj 59-godišnjak je zahtijevao vraćanje Krima Ukrajini. Njemu se zato predbacuje separatizam, prema članku 280.1 Kaznenog zakona Ruske Federacije. Već nakon tri dana na psihijatriji pogoršalo se njegovo stanje. A ima dijabetes, srčane tegobe i Parkinsonovu bolest. Njegov odvjetnik Nikolaj Polosov kaže za DW da je taj slučaj "stravičan". Ruska tajna služba na taj način želi poslati jasan znak "svim Krimskim Tatarima koji nisu sporazumni s ruskom politikom", kaže Polosov.

A Mustafa iz Bahčisaraja? Je li i on na psihijatriji? Iza rešetaka? Je li živ? Nakon pola sata noćnog razgovora u autu njegov otac kaže, tihim, slomljenim glasom: "Želim samo jedno: da mi se sin vrati. Živ i zdrav. Ništa mi drugo ne treba."