Kinesko „podijeli pa vladaj“
11. svibnja 2024Za Peking je samo po sebi razumljivo kako svugdje gdje će predsjednik Xi Jinping doći u Europu, to mora biti upravo spektakularni izraz naklonosti i oduševljenja za Kinu. Već u Parizu je kineski predsjednik dočekan svečanim mimohodom preko Champs-Elysees, a i to se jedva moglo mjeriti s dočekom kakav mu je tamošnje državno vodstvo priredilo u Beogradu i Budimpešti.
Bertram Lang sa Goetheovog sveučilišta u Frankfurtu nam objašnjava kako su ove tri zemlje redom „osobiti“ partneri Kine u Europi – ali kao što je to redovito slučaj u kineskoj vanjskoj politici, najprije zato jer od njih Peking ima velikih koristi, a ne obratno.
Francuska je bila prva industrijska nacija koja je uspostavila diplomatske odnose sa komunističkom Kinom, a povrh toga su obje zemlje stalne članice Vijeća sigurnosti. Mađarska se kao članica Unije uporno protivi svim pokušajima preispitati toliku ovisnost Europe od Kine, a Srbija – iako kandidat za članstvo uporno pokušava sjediti ne samo na dvije, nego na tri stolice.
Medvjeđa usluga kad je riječ o Europi
Stručnjak za politiku Kine iz Frankfurta nam objašnjava kako Peking države Europe dijeli u dva bloka: u „prijateljske“ zemlje i u ostatak. „Ova posjeta je usmjerena naglasiti odnose s prvom skupinom“, smatra Lang. Zsuzsa Anna Ferenczy sa sveučilišta Dong Hwa u Tajvanu ide još dalje: ona je uvjerena kako Kina aktivno pokušava potkopati jedinstvo EU i povećati svoj utjecaj u regiji.
Peking uopće ne zanima zajednička, europska vanjskotrgovinska politika nego sa pojedinim državama želi dodatne povlastice u pristupu na njihova tržišta „kako bi im dala osjećaj kako imaju privilegiran odnos s Kinom“. Tako Kina i ulaže najprije u države koje su naklonjene Pekingu, ali i tu su najprije interesi i korist koje će od toga imati kineske tvrtke.
Isto tako se tu ne štedi sa laskanjem državnom vodstvu tih „prijatelja“: bilo da je riječ o „čeličnom prijateljstvu“ ili čak obećanju mađarskom premijeru kako će mu Kina pomoći „zauzeti važniju ulogu u Europskoj uniji“, u ovim okolnostima se ne čini kako su odnosi Bruxellesa i Pekinga osobito srdačni da bi ona uopće nešto mogla pomoći Orbanu.
To se već vidjelo u Parizu: nakon parade po središtu grada se na razgovore s Xijem francuskom predsjedniku Macronu pridružila i predsjednica EK, Ursula von der Leyen i tu su tek ponovljene stare pozicije. Europska unija ne može prihvatiti tolike državne potpore kineskim tvrtkama, osobito kod e-automobila i alternativnih oblika energije i ne želi biti jedino tržište gdje će Kina moći plasirati takve subvencionirane proizvode.
Tek nekakav „olimpijski mir"
Još je teže u pitanju napada Rusije na Ukrajinu: kineskom predsjedniku se u Parizu jasno reklo kako je taj rat „pitanje života ili smrti Europe", ali od Xia se nije mogao dobiti dojam kako je spreman iskoristiti svoj utjecaj na Kremlj kako bi posredovao u tom sukobu. „Ne vjerujem da je taj posjet doveo do nekakvog poboljšanja odnosa između EU i Kine“, smatra Ferenczy. „Odnosi obje strane uvelike ovise kako se Kina ponaša prema Rusiji. A tu vlada veliki nedostatak povjerenja.“ Jer sljedećeg tjedna Putin dolazi i u Peking i jedini ustupak na koji je kineski predsjednik bio spreman učiniti svom francuskom domaćinu jest založiti se za „olimpijski mir“ dok traju OI u Parizu.
I kod trgovine kineski predsjednik nije spreman na ustupke, čak niti nakon prijetnje predsjednice EK kako Europa „neće oklijevati posegnuti niti za oštrim odlukama kad je riječ o zaštiti njenog gospodarstva i sigurnosti“ ako trgovina s Kinom ostane „neuravnotežena“ kao što to trenutno jest. Tu predsjednica EK ima podršku najvećeg dijela članica EU, a kod pitanja nesmetanog uvoza kineskih e-automobila je jedna od rijetkih zemalja koja se tu nećka – Njemačka. Kancelar Scholz je zapravo također bio pozvan u Pariz na susret s kineskim predsjednikom, ali je procijenio kako bi bilo mudrije – da ne dođe. Jer ne samo da je kancelar nedavno bio u Kini, nego je tu strah njemačke automobilske industrije da će onda Peking pomutiti njihove poslove koje imaju na tržištu Kine.
Mišljenje stručnjaka o ovoj posjeti kineskog predsjednika nekim državama Europe je slično: to je tek izgledalo kao trijumf, ali to nipošto nije bio. A ako EU i namjerava podići carine i trgovinske prepreke kineskoj robi u Europi, kineski predsjednik je pokazao na koje države on računa kako bi zaobišao europske sankcije. A to će onda biti ozbiljan problem za Bruxelles, ne za Peking.