Kineska borba protiv korupcije

U Pekingu vlada nervoza. Kineski glavni grad ima najviši udio državnih službenika u ukupnom stanovništvu, i to već preko 600 godina. Iz Pekinga su vladali carevi posljednje dvije dinastije. Sredinom siječnja 2015. na redovitoj skupštini u Pekingu su se sastali članovi Središnje disciplinske kontrolne komisije kineske Komunističke partije. Radi se o opasnoj ustanovi koja vodi istragu protiv korumpiranih stranačkih članova. Na njezinoj web-stranici se od početka mandata novog partijskog vodstva pod Xijem Jinpingom 2013. godine stalno objavljuju novi slučajevi, kao u kakvoj televizijskoj seriji.

"Nulta stopa tolerancije"

Mnogi ljudi u Kini sanjaju o poslu u službi države. Da bi u tome uspjeli, nakon sveučilišne diplome oni moraju položiti komplicirani „ispit prikladnosti“, a to u prosjeku uspije samo dva posto polaznika. Plaća je doduše skromna. Ali je posao atraktivan zbog visoke doze ugleda koji imaju ti „mandarini“, zato što ti ljudi provode u praksi državnu moć, a tu su i dodatne zarade uz službenu plaću, što nitko ne želi javno priznati.

Podrijetlo tih „posebnih uplata“ zanima istražitelje Disciplinske kontrolne komisije. Svaki dan ustanova primi i do 800 prijava. U završnoj izjavi sjednice stoji: „U ratu protiv korupcije nema 'granica i tabua, ali zato vlada nulta stopa tolerancije'“.

Borba za vlast između elita?

Po službenim navodima 2014. je vođena istraga protiv 68 visokorangiranih političkih dužnosnika, između ostaloga i protiv bivšeg državnog šefa sigurnosti Zhoua Yongkanga i Xua Caihoua, nekadašnjeg zamjenika šefa Središnje vojne komisije.

Pogotovo je javna optužnica protiv Zhoua zbog korupcije, odavanja tajni, zlouporabe položaja i višestrukog brakolomstva shvaćena kao raskid s dosadašnjom tradicijom u kineskom državnom vrhu. On je naime bio stalni član politbiroa, a time i dio najužega kruga moći. Njemu sad prijeti u najgorem slučaju smrtna kazna.

Partijski šef Xi želi se predstaviti kao „čistunac“, čovjek koji ne zna za pardon čak ni u najvišem partijskom tijelu. Sa Zhouom je u politbirou surađivao od 2007. do 2012. S osumnjičenim dužnosnikom u izravnoj ili neizravnoj vezi je bilo i više već kažnjenih službenika i menadžera državnih poduzeća. Voditeljice državne televizije, za koje se pričalo da su imale dugotrajnu aferu s njim, nestale su s ekrana. Što se skriva iza te kampanje? Borba za moć?

Radi se o „radikalnom razvlašćivanju određene vladajuće elite koja pripada jednoj određenoj frakciji“, vjeruje Nora Sausmikat, voditeljica sekcije za Kinu u Zakladi Azijska kuća u Kölnu. Ali te akcije, dodaje ona, neće doprinijeti tome da se u kineskom sustavu nešto temeljno promijeni kod uzroka korupcije.

To „razvlašćivanje“ događa se u Partiji, u vladi ali i u vojsci, gdje se takve skandale obično skriva od javnosti. U četvrtak (15.1.) novinska agencija Xinhua javila je da se istražuje protiv 16 generala kineskih oružanih snaga „zbog ozbiljne povrede partijske discipline“.

Samoubojstvo iz očaja

Oštra antikorupcijska kampanja tjera očito mnoge funkcionare u očaj. Nanfang Zhoumo (Southern Weekly), kritični tjednik iz južnokineskoga grada Guangzhoua, u 2014. je naveo 32 poznata slučaja samoubojstva državnih službenika i dužnosnika. Pretpostavlja se da su se na taj korak odlučili zbog korupcijske istrage, javlja Reuters: „Samoubojstvom osobe osumnjičene za korupciju obično se zatvara istražni postupak“, citira ta agencija jednog bivšeg partijskog čelnika. „Teško je naime doći do imovine njegove obitelji. Suicid okončava i noćne more prijatelja jednog takvog korumpiranog službenika. Oni se onda brinu oko članova njegove obitelji.“

U teškim slučajevima korupcije u kojima je moguć i kazneni progon, Disciplinska kontrolna komisija slučajeve predaje nadležnom državnom odvjetništvu. Nakon toga se vodi javni postupak čiji je ishod dogovoren interno. Ako se radi o neznatnoj krivnji, pogođene članove se „samo“ isključi iz Partije i makne ih se s položaja.

Kad se radi o onima koji su željeli sakriti imovinu i dugoročno ju osigurati, sve donedavno su se članovi njihovih obitelji selili u inozemstvo, tamo su stjecali pravo na boravak ili su utemeljivali lažne tvrtke u poreznim oazama ili u zemljama u koje su odselili. Takve se dužnosnike naziva "luo guan" (goli službenici).

Korupcija duboko ukorijenjena

Posebice se pokrajina Guangdong od 2014. bori protiv „golih službenika“. Po navodima novinske agencije Xinhua oko 200 državnih službenika iz „srednjeg“ partijskog sloja su objavili kako su spremni „vratiti“ svoje obitelji natrag u Kinu. 866 ih je prihvatilo kaznu kojom su „pali“ u hijerarhiji, devetoro su ih do tada bili gradonačelnici.

Jedna studija Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) u Washingtonu, u kojoj je između ostalih sudjelovao i njemački list „Süddeutsche Zeitung“, došla je do brojke od 21.000 offshore-tvrtki na području Kariba s vezama u Kini i Hong Kongu. Tisuće kineskih imena nalaze se u povjerljivim spisima. Među njima je npr. I kćerka bivšeg premijera Lija Penga, sin ranijeg šefa vlade Wena Jiabaoa i šurjak državnog predsjednika Xija Jinpinga. Po procjenama se od 2000. godine iz Narodne Republike Kine „odselilo“ novca i vlasničkih udjela u poduzećima u ukupnoj vrijednosti od oko četiri bilijuna američkih dolara. Za usporedbu: normalni građani bez nekog posebnog razloga godišnje iz Kine u smjeru inozemstva smiju transferirati samo 50.000 dolara.

Može li se iskorijeniti korupciju „mušica“ (obični funkcionari) i „tigrova“ (poznati dužnosnici)? „Učinkoviti nadzor od strane neovisnih medija i stvarno sudjelovanje građana u upravljanju državom“ su preduvjeti bez kojih to neće biti moguće, smatra na primjer Transparency International. Dobra poznavateljica Kine Sausmikat je skeptična oko toga može li funkcionirati efikasna prevencija u postojećim strukturama. „Cijeli je sustav postavljen na mehanizmima koji podržavaju korupciju. Nema neovisnih institucija koje mogu nadzirati političare i političke institucije.“