Gdje je granica između masakra i genocida?

Jedna od točaka dnevnog reda je i rasprava o definiciji genocida koja je utvrđena u međunarodnoj Konvenciji donesenoj 09. prosinca 1948. godine. Važan kriterij je volja da se istrijebi jedna čitava nacionalna skupina. Zato se ne mora uvijek raditi o masakru, nego je u nekim slučajevima dovoljno i jedno jedino ubojstvo ili, primjerice, pokušaj da se neplodnima učine sve žene jednog naroda ili da se otmu sva djeca. U sudskom postupku najteže je dokazati upravo to da su određeni zločini počinjeni baš s namjerom da se zatre neka nacionalna skupina.

Pojam "gencid" prvi put 1915. godine

"Riječ 'genocid' kombinacija je grčkih i latinskih pojmova: 'genus' na grčkom znači 'narod', a 'caedere' na latinskom 'pobiti'", objašnjava nizozemski povjesničar Wichert ten Have. On se već desetljećima bavi tim fenomenom i to kao direktor Instituta za holokaust i genocid u Amsterdamu. Taj je pojam prvi upotrijebio poljski odvjetnik židovskog podrijetla Raphael Lemkin i to u vezi s masovnim pokoljem Armenaca kojeg su izvršili Turci 1915. godine - zločinom koji ni dan-danas nije pravno deklariran kao genocid.

Prve presude za Srebrenicu i Ruandu

Isto vrijedi i za holokaust: ni jedan sud do sada nije izričito govorio o genocidu, niti jedan počinitelj nikada nije osuđen za genocid. Presude su glasile na "zločin protiv čovječnosti". Prve presude za genocid donesene su u posljednjih 15 godina i to pred međunarodnim sudovima za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i u Ruandi. Suci tih sudova su ocijenili da se kod masovnih ubojstava muslimana u Srebrenici u Bosni i Hercegovini i pokolja pripadnika naroda Tutsi u Ruandi radilo o genocidu. Sud za Ruandu već je nekoliko političkih čelnika zbog tog zločina osudio na doživotne kazne zatvora.

Optužba i pred Međunarodnim kaznenim sudom

Hoće li se isto dogoditi pred Haškim sudom u postupku protiv vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića, još uvijek je otvoreno pitanje. Za genocid je bio optužen i Slobodan Milošević, koji je umro prije donošenja presude, a drugi optuženik Ratko Mladić još uvijek se nalazi na slobodi. Postupak po tužbi za genocid vodi se i pred novim Međunarodnim kaznenim sudom, pred kojim je sudanski predsjednik Omar el Bashir prošlog ljeta optužen za zločine u Darfuru. Sva tri međunarodna suda imaju sjedište u Den Haagu, pa zato taj grad nije slučajno izabran za održavanje ove konferncije o genocidu na kojoj sudjeluju povjesničari, sociolozi, pravnici i političari.

Premalo suđenja za genocid?

Dakle, postupaka i presuda za genocid je prilično malo, pa se u posljednje vrijeme sve češće predlaže da se promjene kriteriji prema kojima se neki zločin klasificira kao genocid. I to je tema ove međunarodne konferencije u Den Haagu, no neki poput Wicherta ten Havea smatraju da se o tome ne treba raspravljati. "Ne mislim da bi to bio pravi put. Bilo je dovoljno teško prije 60 godina sve države nagovoriti da prihvate postojeću definiciju. Ne smije se mijenjati taj pojam samo zato što nema presuda", kaže nizozemski povjesničar.

Pojam genocid ne smije se olako koristiti

Jedna od točaka dnevnog reda je i zlouporaba pojma genocid. Recimo, kada društva za zaštitu životinja govore o genocidu kako bi slikovitije predočila patnje životinja. Ili kada političari koriste taj pojam kako bi opravdali nasilje i vojne akcije. "Najbolji primjer je krvavi sukob između Rusije i Gruzije. Obje strane svjesno su optuživale za genocid, iako o tome ne može biti govora. Moramo paziti kako i kada koristimo tu riječ i shvatiti da ju se ne smije olako izricati", zaključio je nizozemski povjesničar Wichert ten Have.