Francuska moda u velikoj muci

Niti velikim i luksuznim brendovima kao što je Chanel ili Louis Vuitton nije lako: nema kupaca iz Rusije koji su kupovali čitave kovčege nove robe, niti Kinezi više nisu tako rasipni. Ali manje francuske modne kuće najviše ovise o domaćoj i europskoj publici – i tu je već prava muka. Marka cipela Andre, modni brendovi Camaieu i Kookai su već morali krenuti u stečajni postupak, a sigurno će ih biti još.

Jennifer Cohen Solal je direktorica marketinga Kookaija i za mnogo toga optužuje konglomeraciju na modnom tržištu: „Naša kompanija je bila nevjerojatno uspješna i imali smo oko 300 prodavača u deset zemalja. Ali od kad je francuska poslovna grupa Vivarte kupila kompaniju 1996., stvari su krenule nizbrdo, a naše mušterije su nas postupno prestali voljeti.“

Jer gotovo odmah je počelo s „optimizacijom“: naloženo im je da napuste tržišta čitavog niza zemalja i da se usredotoče samo na Francusku, Španjolsku i Švicarsku. Nije bilo više niti novaca za preostalih 120 trgovina.

Naravno da je takvom poslovnom politikom od ne baš dobrog postalo još gore. Isto tako uobičajeno, Vivarte je 2017. prodala Kookai australskoj tvrtki Magi i onda su počeli planovi „restrukturiranja“, zadnji je bio 2021. A onda je došla i korona: „Naše krhko financijsko zdravlje je bio razlog da su banke odbile naša dva zahtjeva za državnu potporu nakon što je počela pandemija Covida.“ Nekako su teturali, ali u veljači su morali pokrenuti stečajni postupak.

Previše trgovina, premalo kupaca

Profesor ekonomije i osnivač pariške agencije za istraživanje tržišta ObSoCo, Philippe Moati upozorava kako se nagomilalo previše nevolja za takve modne kuće srednje veličine i one su počele čak i prije pandemije i sadašnje inflacije.

„Najprije su to bili prosvjedi žutih prsluka u studenom 2018. koji su se otezali mjesecima i već u tim nemirima mušterije baš nisu imale želju krenuti u trgovinu. A onda je došao i Covid i lock-down koji je te tvrtke i financijski iscrpio. Ono što je najbitnije, u Francuskoj jednostavno ima previše modnih trgovina: tržište je zasićeno, a od kako su 2017. dozvoljene rasprodaje tijekom čitave godine je i konkurencija postala mnogo žešća.“

Jer konkurencija više nije samo od drugih proizvođača: najnoviji trend izgleda da je rabljena odjeća kao što je predstavlja i litvanska platforma Vinted.

Kamo ide glasovita pariška i francuska moda? Gildas Minvielle je direktor ekonomskog praćenja na pariškoj modnoj školi Institut Grancais de la Mode. Sve donedavno su baš takve srednje modne kuće prolazile kroz zlatna vremena: „Takve kuće su istisnule male i pojedinačne butike i bile su veoma uspješne sve do 2010. ili čak 2015.“ Ali sad su suočene i s konkurencijom takozvanog fast-fashion, proizvođača izuzetno jeftine odjeće koji neprestance dopunjavaju svoj asortiman.

„Brza moda" je i brza katastrofa

„Osobito je kineska kompanija Shein žestok konkurent: oni su žestoki igrači sa samo internetskom trgovinom, a posebno je privlačno kupcima što nude sve veličine odjeće, od veoma malenih do veoma velikih brojeva.“

Jeftino – i u veličini gdje je sve više ljudi previše debelo i mnogo veće nego da bi stali u broj 36? Tako raznoliku ponudu je teško nadmašiti. I internetska trgovina nema troškova same trgovine, ali tu bi kupci trebali razmisliti i o još nečemu: takva jeftina „brza moda“ neminovno se proizvodi još jeftinije gdje definitivno nije ugodno biti za tamošnjim šivaćim strojem, a odjeća koja će potrajati samo par nošenja je i golemo trošenje resursa. To vrijedi i za internetsku trgovinu: svi odjevni predmeti koji se vraćaju jer „ne pašu“, više nikad ne dođu na tržište EU. Najjednostavnije ih je sve prodati u palionice otpada. Je li to, tako ekološki svjesni mladi tako žele?

Ali niti to nije kraj mukama francuske, ali i modne industrije drugih zemalja: promijenio se trend i još prije dvadesetak godina je direktor Applea Steve Jobs smatrao potpuno prikladnim oblačiti tek traperice i majicu. U doba pandemije i rada od kuće nikome nije niti trebalo odijelo ili pristojna haljina, a to se nastavilo i dalje.

Pametan povratak na staro

Drugim riječima, tržište mode se smanjuje i to bi proizvođači trebali shvatiti, upozorava Ressequier. Ima li uopće spasa? Yann Rivoallan iz pariške Udruge ženske mode je uvjeren: ima, ali tu treba biti inventivan. Navodi primjere kao što su Loom ili Bonne Guele koji su se specijalizirali za ekološku i održivu odjeću i kojima ide veoma dobro. S druge strane, modna industrija se treba vratiti svojim korijenima i više raditi na vezi sa svojim mušterijama.

Upravo to želi i Cohen Solal s markom Kookai: internetska trgovina treba biti samo dodatak i možda pokrivati 15% prometa. Ono što je najvažnije jest ponovno mušterijama vratiti doživljaj kupovine i da će se novom bluzom ili kaputićem doista „promijeniti čitav život“. A što mušterije žele, to najbolje znaju ljudi u trgovinama koje treba još više uključiti u proces, a trgovinu oživjeti – možda spontanim modnim revijama?

„Isto tako i na socijalnim mrežama ćemo se vratiti na naše osnovnu skupinu kupaca: žene i djevojke negdje od 25 do 35 godina“, kaže Cohen Solal. Planovi zvuče kao da imaju glavu i rep – sad se treba nekako i izvući iz stečajnog postupka.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu