"Figure iz mafijaških filmova"
8. travnja 2008Thomas Bach, predsjednik nacionalnog olimpijskog odbora, posljednjih tjedana zaokuplja pozornost njemačke (ne samo sportske) javnosti. Njegovo (pre)očito prokinesko držanje u turbulencijama koje prate održavanje Olimpijade u Pekingu mnoge čudi...oni koji su bolje informirani tvrde da Bachovo ponašanje slijedi jasnu logiku. "Taj je čovjek ambiciozan i ima viziju daljnjeg razvoja svoje karijere", piše sportski analitičar njemačkog dnevnog lista Süddeutsche Zeitung. Taj list u jednom od ovotjednih izdanja tvrdi da Bach želi postati šef Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC) i da bi realiziranje tog plana u ozbiljnu opasnost dovele bilo kakve "smetnje" u odnosima s Kinom, moćnom članicom IOC-a.
Bach ne želi "smetnje" s Kinezima
Bachovo "čudnovato" ponašanje traje već tjednima: bez konzultacija sa sportskim savezima, Njemački je olimpijski odbor u ožujku na svoju ruku donio rezoluciju kojoj je praktično njemačkim sportašima naređeno da sudjeluju na Olimpijadi u Pekingu, bez obzira što se u međuvremenu dogodi. Bach očito ne trpi neke samouvjerene njemačke sportske zvijezde, koje su izjavile da neće prešutjeti zbivanja na i oko Tibeta, te da će i za vrijeme Igara otvoreno kritizirati kinesku politiku (ne)poštivanja ljudskih prava. Bach je osobno inicirao donošenje te rezolucije u Njemačkoj, kojom je uskovitlao prašinu i na međunarodnoj olimpijskoj sceni.
Kad se sjetimo koliko se u slučaju Tibeta rezervirano ponaša predsjednik IOC-a, Jacques Rogge, koji od početka krize na "krovu svijeta" rabi rječnik na kojem mu zavide i vrhunski diplomati, Bachova se inicijativa može gledati u sasvim drugom svjetlu. Ambiciozni Thomas Bach na svom se putu ne boji ni sukoba s njemačkim državnim vrhom: između redaka je on kritizirao najavu njemačkog predsjednika Köhlera (ne želi putovati u Kinu na Olimpijske igre kao gledatelj) i saveznu kancelarku (koja navodno ima prenatrpan kalendar i stoga nema vremena za let do Pekinga).
Novi "šef" čeka na svoju šansu
Bach je trenutno dopredsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora i više njemačkih sportskih analitičara smatra da ima jasnu viziju do kada želi preuzeti i šefovsku fotelju IOC-a. Možda već i do 2009. List Süddeutsche Zeitung (SZ) navodi doduše da Bach stalno demantira te ambicije, ali i podsjeća da Bachov nadređeni, Belgijanac Rogge, na čelu Odbora nije uspio unijeti novi duh u sami vrh svjetskog olimpijskog pokreta. Nakon mandata španjolskog autokrate i otvorenog štovatelja Francova režima, Juana Antonia Samarancha, Rogge je vrlo brzo po dolasku u egzekutivu IOC-a očito shvatio da se protiv starih i dobro uhodanih struktura nije lako boriti. Zato ni ne čudi da je Belgijanac već ranije najavio da će već nakon Igara u Pekingu odlučiti hoće li se 2009. ponovno kandidirati za šefovsku poziciju. Ako se ne kandidira, mogući novi šef, piše SZ, stoji na raspolaganju. To je Nijemac Thomas Bach.
Bach je upravo za vrijeme Samaranchova mandata zapanjujuće brzo gradio karijeru u IOC-u. Dobar odnos sa "starom gardom" njemu sigurno neće škoditi u realizaciji životnih planova. Tu staru gardu analitičar lista SZ naziva "figurama, koje bi mogle glumiti i u filmovima o mafiji". 54-godišnji Bach, osvajač zlatne medalje u mačevanju na Olimpijadi 1976., oduvijek je, po vlastitom priznanju, bio štovatelj starih struktura. Pokušaji modernizacije i provođenja reformi u IOC-u njemu se nikada nisu sviđale.
Njemački sportaši ne žele šutjeti
Dok Thomas Bach gradi olimpijsku karijeru, njemački se sportaši pitaju kamo ih njihov šef vodi? Prokineskom rezolucijom predsjednik Njemačkog olimpijskog odbora je iritirao cijelu zemlju, no na međunarodnom se planu tim potezom pozicionirao kao "čovjek djela", kao nova čelna osoba globalnog sporta...Rogge je za to vrijeme šutio.
Bachov jedini problem u građenju karijere bi mogli biti baš njemački sportaši. Oni ne žele držati jezik za zubima u Pekingu, oni diskutiraju i o rješenjima koja se nikako ne sviđaju Bachu i njegovoj družbi: naprimjer o mogućem bojkotu ceremonije otvaranja i zatvaranja Igara. Olimpijska povelja im u svakom slučaju pruža tu mogućnost: oni se dakle ne moraju bojati isključenja sa sportskog dijela Igara.