"Sport ne može riješiti svjetske probleme"
18. ožujka 2008Nakon brutalnog gušenja tibetanskih prosvjeda samo pet mjeseci uoči početka Olimpijskih igara u Pekingu, kinesko čelništvo proživljava pravu noćnu moru: scenario koji je Partija htjela spriječiti po svaku cijenu postao je stvarnost. O Olimpijadi se govori u kontekstu (ne)poštivanja ljudskih prava u Kini. Pritisak na vlastodršce u Pekingu raste, a raste i pritisak na sportaše.
Dvojbeni "uspjesi" ranijih bojkota
Olimpijski odbor u Velikoj Britaniji već je reagirao na zbivanja na Tibetu: sportašima s Otoka smiju sudjelovati na Olimpijadi u Pekingu, ali im je strogo zabranjeno davanje komenatara o političkoj situaciji. Olimpijada je oduvijek bila političko minsko polje: bojkoti, otmice, ucjene, ubojstva, svađe oko zastava samo su neki primjeri. Olimpijadu se uvijek zlorabilo kao platformu za ispunjavanje nekih političkih ciljeva, sjetimo se samo bojkota Igara u Moskvi 1980. Dvojbeno je s koliko uspjeha: predsjednik Njemačkog i dopredsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach ovih dana ponavlja kako se tada niti jedan jedini sovjetski vojnik nije povukao iz Afganistana unatoč američkom bojkotu Ljetnjih igara zbog sovjetske invazije na tu zemlju.
"Sport je politički neutralan, ali sport nije apolitičan. Međunarodni olimpijski odbor je kontinuirano upozoravao na pitanje poštivanja ljudskih prava u Kini, međutim mi nemamo politički mandat. Bojkot još nikada nije riješio neki problem, baš kao što ni nasilje nije riješilo probleme", kaže Bach.
"Najveća kazna za sportaše"
Ideju bojkota Igara u Pekingu odbacuje čak i Dalaj Lama, tibetanski duhovni vođa. Svjetska sportska javnost sličnog je mišljenja, ali naglašava kako to ne znači da se ne smije otvoreno pričati o poštivanju ljudskih prava. Izbornik njemačke rukometne reprezenatacije Heiner Brand na svojoj je koži 1980. doživio bojkot i danas kaže da je to najveća kazna za same sportaše.
Šef nacionalnog Olimpijskog odbora u Njemačkoj, Thomas Bach stoga podsjeća: "Od Međunarodnog olimpijskog odbora ne može se očekivati da riješi svjetske probleme koje nisu mogli riješiti ni glavni tajnici Ujedinjenih naroda, američki predsjednici i njemačke kancelarke ili kancelari."