Fakultetske diplome za menadžerska mjesta kojih nema
23. lipnja 2013Kafići u glavnom gradu Albanije, Tirani, su dupkom puni. U njima uglavnom sjede mladi muškarci. Nije ni čudo: većina ih nema posla, bez obzira što u džepu imaju diplomu o završenom fakultetu. U Albaniji više ne pomažu ni "veze". Posla jednostavno nema. Annette Kasten iz Njemačke industrijske i trgovinske komore u Albaniji ima za situaciju u kojoj se nalazi zemlja čiji su birači ove nedjelje (23.6.) pozvani da izaberu novi parlament sljedeće objašnjenje: "Svi mladi ljudi u postkomunističkoj Albaniji žele steći fakultetsko obrazovanje i svi žele postati menadžeri - u poduzećima koja uopće ne postoje."
Previše sveučilišta
Mala Albanija koja nema više od tri milijuna stanovnika može se pohvaliti sa čak 50 sveučilišta - većina ih je privatna. Studiranje na njima košta nekoliko tisuća eura. To, međutim, u Albaniji nije dobra investicija u budućnost, ni za koga, pa ni za mlade žene. Jedna od njih nam u razgovoru kaže: "Mi smo generacija razočaranih. Studirali smo, a nemamo ništa od toga. Ja govorim tri strana jezika i ipak sam bez posla. Razmišljam o tome da ode iz Albanije. Moja obitelj već živi u inozemstvu."
Više od milijun Albanki i Albanaca živi i radi "u pečalbi". Većina ih nije otišla daleko - u susjednoj su Grčkoj i Italiji. Ali kako ni tamo ne cvjetaju ruže mnogi se moraju vratiti u svoju domovinu. S iskustvima iz drugih zemalja nije lakše ponovno živjeti u Albaniji. Mnogima teško pada ponovno se naviknuti na albanske prilike.
Nova egzistencija
Admir, u kasnim dvadesetim, sedam je godina živio u Bavarskoj. Jako mu je teško, kaže: "Ovdje (u Albaniji, op. a.) nema pravila igre, nema demokracije. Ovdje nedostaje kvalitete življenja, i mira; da se jednostavno u miru može prošetati parkom ili otići u kazalište, muzej, kino. A kaže se da je domovina tamo gdje se dobro osjećaš."
Admir vrijedno radi na tome. Njegov mali talijanski restoran u centru Tirane je već duže vrijeme "insajderska" preporuka - ugodna oaza za domaće i strane goste. U njemu se sastaju mladi političari, umjetnici i menadžeri. S nekima od njih je Admir išao u gimnaziju - te veze su do danas ostale i od njih profitira.