Eurofighter za ograničenu uporabu

Kada je riječ o transportnim zrakoplovima tipa C-160 Transall jedva da je nekoga moglo iznenaditi da je jedan od njih "crkao" kad je trebao transportirati njemačku pomoć u Irak. Zbog problema s isporukom novih transportnih zrakoplova Airbus A400M, gotovo sve letjelice su starije od pilota koji njima trebaju upravljati.

No borbeni zrakoplovi tipa Eurofighter su praktično novi novcati i još nisu ni isporučeni svi naručeni avioni. Trenutno u sastavu njemačkog ratnog zrakoplovstva ima 109 letjelica tog tipa i kod cijene od oko 134 milijuna eura po komadu bi se mogla očekivati i besprijekorna kvaliteta.

Ali naknadna provjera kvalitete proizvođača otkrila je ozbiljne greške u proizvodnji kod "velikog broja bušotina na stražnjem dijelu zrakoplova", kako je objavljeno na stranici Bundeswehra. Jer proizvođač se obratio svim kupcima s upozorenjem kako se očekivani radni vijek tih aviona time drastično smanjio, s 3000 sati leta na samo 1500 sati.

Kobne rupe u repu aviona

Proizvođač nije ulazio u detalje greške koja je nastupila nego je tek priznao kako je britanska tvrtka BAE Systems nedovoljno precizno obradila bušotine u metalnoj strukturi zrakoplova tako da su u njima ostali metalni ostaci. Eurofighter je zapravo zajednički projekt Velike Britanije, Njemačke, Italije i Španjolske, a isprva je u njemu sudjelovala i Francuska koja se kasnije odlučila na vlastiti model Rafale.

Proizvođač Eurofightera tvrdi kako se "još provode dodatni testovi opterećenja", ali kako ta greška u proizvodnji barem za vrijeme tih 1500 sati radnog vijeka "neće imati učinka" na sigurnost leta i borbenu učinkovitost zrakoplova. Ipak, obzirom na čitav niz skandala koji potresaju njemačku vojsku s njenom opremom, i Bundeswehr i ministrica obrane von der Leyen priznaju kako je ova obavijest "došla u krivom trenutku". Konačno, po specifikaciji narudžbe se od proizvođača nije tražio zrakoplov s radnim vijekom od 3000, nego 6000 sati leta i sada ispada da se jamči sigurnost samo za četvrtinu tog doba.

Zato je njemačko Ministarstvo obrane odlučilo kako neće preuzimati niti jedan novi Eurofighter dok se ne riješi ovaj problem. Uopće, ministrica von der Leyen je najavila kako će "korjenito preispitati" velike narudžbe oružja i vojne opreme te da će već sljedećeg tjedna stići izvješće savjetničke tvrtke KPMG o tim poslovima.

Eurofighteri ionako stoje u hangaru

Iako nije jasno gdje se točno na repu zrakoplova Eurofighter nalaze te bušotine i da li se barem (u pravilu veoma skupom) adaptacijom može produžiti njegov radni vijek, zapravo ta vijest jedva da ima ikakve neposredne posljedice za njemačko ratno zrakoplovstvo. Jer od tih 109 aviona koje teoretski ima, samo njih 42 je uopće spremni za izvršenje zadataka.

Povrh toga, u općoj štednji se i leti veoma malo. Gorivo je skupo i borbeni zrakoplovi "gutaju" gotovo nepojmljive količine goriva. Isto tako, slično kao i (rijetki iskreni) vlasnici automobila poput Ferrarija priznaju kako je "manji problem kupiti, nego je mnogo veći problem održavati" takav automobil, sve je to sitniš koliko košta održavanje jednog modernog borbenog zrakoplova. Sve u svemu i tih četrdesetak njemačkih Eurofightera su u zraku u prosjeku samo 140 sati - na godinu!

Utoliko i ne čudi da tako imaju tek oko 800 sati leta. Njemački avion na kojem se najviše letjelo bio je u zraku samo oko 1100 sati. Zato ni nisu ugrožene misije koje se obavljaju ovim borbenim zrakoplovima poput nadzora zračnog prostora nad Baltikom.

Jer u čitavoj ovoj seriji skandala sa zastarjelom i neispravnom opremom njemačke vojske otkriven je i mnogo veći problem koji muči Bundeswehr, osobito kad je riječ o misijama u inozemstvu - ljudi. Na primjer, Njemačka je u prosincu 2012. velikodušno poslala u Tursku njene sustave protuzračne obrane Patriot zbog opasnosti od napada raketama srednjeg dometa iz susjedne Sirije u kojima bi se onda mogli naći i bojni otrovi.

Što vrijedi oprema kad nema ljudi?

Na sreću, arsenal bojnih otrova Asadovog režima je uglavnom uništen, a do sad nije došlo ni do raketnog napada na Tursku. Jer makar ima opremu, u njemačkoj vojsci ima samo šačica vojnika koja uopće zna baratati ovom složenom opremom. Zato se stalno šalju u Tursku i kod trećine tih vojnika nije ispunjeno jamstvo kako će kod kuće biti barem 20 mjeseci između dvije misije.

Sve u svemu, prema istrazi koju je naložio njemački parlament, ispada da je više od 100 njemačkih vojnika u misiji već bilo duže od 200 dana. Bundeswehr jednostavno ne zna što da čini pa tako umjesto da ih šalje kućama, vojnicima nudi tečajeve "Recreation" kako bi se naučili odmoriti daleko od rodbine i prijatelja.

Sličan problem je imala i Nizozemska. Ona ga je riješila na jedini mogući način: vlada u Den Haagu je odlučila kako više neće sudjelovati u protuzračnoj obrani Turske od početka sljedeće godine i sve vojnike i opremu vraća kući.