NATO: Novo vodstvo, stari problemi

Glavni tajnik sjevernoatlantskog saveza je opis radnog mjesta koji nema baš previše veze s opisom radnog mjesta jednog vojskovođe u klasičnom smislu - on je više tajnik nego general. To vrijedi kako za aktualnog obnašatelja ove funkcije, Danca Andersa Fogha Rasmussena kao i njegovog nasljednika, bišeg norveškog premijera Jensa Stoltenberga. Čovjek na čelu NATO saveza ne može mnogo pokrenuti bez političke volje zemalja članica. Rasmussen je stalno bio u kontaktu s američkim predsjednikom Barackom Obamom i vrhovnim zapovjednikom NATO saveza u Europi, koji je, ne bez razloga, uvijek jedan general američke vojske. Rasmussenov nasljednik Stoltenberg će postupati na isti način.
Pred povučenim norveškim političarem stoje tri velika zadatka: on mora iznova definirati odnose s Rusijom i reagirati na novu prijeteću situaciju u Europi. Savez mora svoje izdatke za naoružanje, ali i svoje vojne sposobnosti podići na jednu znatno višu razinu. Oružana misija u Afganistanu se mora pretvoriti u smislenu misiju izobrazbe i savjetovanja lokalnih snaga kako ova zemlja, koja ovisi o financijskoj pomoći Zapada, ne bi ponovno završila u kaosu.

Anders Fogh Rasmussen je na kraju svog mandata ostao zatečen ruskom aneksijom Krima i očiglednim miješanjem Moskve u borbe na istoku Ukrajine. Po prvi put nakon završetka Hladnog rata, NATO vidi opasnost za svoje članice. Sposobnost zajedničkog djelovanja je odjednom aktualnija nego ikada. I upravo na tom planu NATO mora učiniti još mnogo toga. Odluka o brzom sastavljanju postrojbe za hitno djelovanje, donesena uoči NATO-ovog summita u Walesu prije mjesec dana je samo prvi korak.

Dobri odnosi s Rusijom ne mogu naškoditi

Novi glavni tajnik Stoltenberg mora stoga članice NATO-a prije svega uvjeriti da stave na raspolaganje vojnike i opremu za novu intervencijsku postrojbu. Za Njemačku prilično sramotno priznanje ministrice obrane Ursule von der Leyen, kako Bundeswehr zbog loše opremljenosti trenutno ne može ispuniti svoje obveze prema NATO savezu, je sve samo ne dobar početak Stoltenbergovog nauma.

No, Jens Stoltenberg je kao premijer Norveške već jednom uspješno riješio jedan teritorijalni spor s Rusijom. Već i zbog toga bi on morao imati bolji odnos s Moskvom od svog prethodnika. Ali je li baš to presudno za rješavanje ukrajinske krize? U svakom slučaju ne može čitavoj stvari naškoditi. No, hoće li oživjeti strategijska suradnja između NATO saveza i Rusije, koju je Moskva stavila na led, neće ovisiti o Stoltenbergu nego o Vladimiru Putinu. Činjenica da NATO idućih godina želi i dalje raditi na proširenju svog obrambenog raketnog štita u Europi, sigurno neće izazvati oduševljenje u Moskvi. Ali Stoltenberg će i te planove saveza na čijem čelu stoji biti prisiljen zastupati pred Moskvom.

Više novca za NATO savez

Jedan od najvećih izazova koji stoji pred norveškim političarem je, međutim, uvjeriti europske saveznike da povećaju svoje vojne budžete i mudrije njima raspolažu. Cilj od dva posto BND-a godišnje u Walesu nije službeno istaknut. Njemačka se ne drži ovog dogovora, a ni mnoge druge europske članice, što je stanje koje su Rasmussen i SAD uvijek iznova žestoko kritizirali. Članice NATO-a su naime još 2006. postigle dogovor od tih dva posto. Gledajući s te strane, Rasmussen je kod tog cilja potpuno zatajio. Ali kao što smo već rekli: glavni tajnik je tajnik a ne general koji izdaje naredbe.

Do sada europske članice NATO saveza, uz pojedine iznimke, rade na smanjenju, a ne na povećanju vojnog budžeta. SAD također smanjuje svoj budžet i sve se više okreće Aziji. Ruska kriza Europljanima napokon mora otvoriti oči i uvjeriti ih da ovako dalje više ne ide. U borbi protv Islamske države SAD je namjerno zaobišao NATO zato jer je znao koliko je sjevernoatlantski savez postao inertan i samo uvjetno spreman za akciju. Washington se zato radije pouzdaje u koaliciju onih koji su spremni, a koji su i u stanju nešto učiniti poput Francuske, Velike Britanije i dijelom Danske, Nizozemske i Belgije. Ostale europske članice saveza neće se dugoročno moći osloniti na to da će Amerikanci uskakati uvijek kada to bude potrebno.
Afganistan, Irak, Libija, Sirija, IS i prije svega nova prijetnja iz smjera Moskve nisu samo ratovi i sukobi koji se tiču američkih predsjednika Georga W. Busha i Obame. Oni se tiču svih Europljana, htjeli to oni ili ne. A sigurnost i obrana koštaju - širenje ove poruke je još jedna od zadaća novog glavnog tajnika NATO saveza. Francuska i Velika Britanija raspolažu dovoljnim vojnim budžetom. Ostale velike članice NATO saveza u Europi poput Njemačke bore se s kroničnim manjkom kad su u pitanju financiranje i oprema oružanih snaga. Zadatak Jensa Stoltenberga je zaustaviti ovaj opasni trend. No norveški socijaldemokrat pritom ovisi o tomu hoće li njemačka kancelarka Angela Merkel, kad je u pitanju odnos prema Bundeswehru, promijeniti političke smjernice. Jer Stoltenberg je, još jednom treba naglasiti, samo tajnik, a ne general. I ne može izdavati naredbe.