Zašto uvijek Turska?
30. juni 2016Teror Islamske države pogodio je najosjetljiviji nerv Turske, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung. "Ukoliko izostanu ljudi iz cijelog svijeta, turisti i umjetnici, onda će teror paralisati kreativni centar i žilu kucavicu Turske. Istanbul i Turska sve više prijete da postanu poput zemalja i gradova Bliskog istoka, u kojima su terorizam i napadi svakodnevna pojava. Teorije zavjere neće izvući Tursku iz situacije u kojoj se sada nalazi. Samo bi bliska saradnja sa Evropom, kao što se pokazalo u suzbijanju izbjegličke krize, mogla zaustaviti strujanje terora", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Berliner Zeitung dodaje: "Istanbulski aerodrom se nakon napada pretvorio u tvrđavu. Ne samo pred aerodromskom zgradom već i na punktovima za kontrolu putnika i prtljaga i Duty Free Shopovima. Tu patroliraju specijalci sa automatskim pištoljima. Posljedice napada su začuđujuće brzo uklonjene, ali se osjeća veliki strah i napetost aerodromskog osoblja, koje radi na kontroli putnika i prtljaga. Atentatori su u utorak uveče nakon 22 sata na njihove kolege najprije otvorili vatru. Tri atentatora su najprije pokušali da zaobiđu prvu kontrolu i da dospiju na terminal za dolazak putnika na međunarodnim letovima. Kada su policajci odgovorili na vatru, atentatori su se raznijeli u vazduh. U socijalnim mrežama mnogi Erdogana i njegovu politiku prema Siriji smatraju odgovornim za napad, jer je turski predsjednik najprije indirektno podržavao IS, dozvoljavajući teroristima da Tursku koriste kao prostor za povlačenje. Tek posljednjeg ponedjeljka je opoziciona partija CGP u turskom parlamentu postavila pitanje šta je sa 150 boraca IS-a koji su se u posljednjih nekoliko mjeseci vratili u Tursku i protiv kojih vlasti nisu ništa poduzele, što - kako je napisao poslanik Senal Sarihan - izaziva strah i sumnju", piše Berliner Zeitung.
"Ko traži krivca u žrtvi, radi u korist počinioca"
Badische Zeitung primjećuje: Atentat pokazuje koliko je važno da se Turska u odnosima sa susjedima okrene politici dijaloga i pragmatizma. Sama se ona ne može izboriti terorističkom prijetnjom. Erdogan se mora zapitati da li i sam snosi suodgovornost što teroristi IS-a prave pustoš po njegovoj zemlji. Erdogan se u sirijskom konfliktu zalagao za svrgavanje Asadovog režima. Po devizi "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj", on je najprije pustio IS da djeluje na graničnom području Sirije sa Turskom".
Rhein-Neckar Zeitung iz Hajdelberga zastupa suprotan stav. "Erdoganova politika je dovela do napada, koji je najvjerovatnije izveo IS-a? Pa to niko ne može ozbiljno tvrditi. Vodeći se tim argumentima, moglo bi se reći i da je Amerika sama kriva za 11. septembar, do kojeg ne bi došlo da je ispunila Bin Ladenov ultimatum i napustila na vrijeme arapsko poluostrvo. Takva argumentacija ne stoji. Terorizam je podmukla stvar i njime se želi uništiti zapadni način života. Ko traži krivca u žrtvi, radi u korist počinioca".
TAZ iz Berlina dodaje: U našim glavama postoje dvije kategorije žrtava terorizma. Jedni, koji ginu u Briselu i Parizu i čija nas smrt jako pogađa i drugi, koji tako često ginu u Turskoj, Iraku ili Izraelu i prema čijoj se smrti Zapad odnosi distancirano. Veća blizina izaziva veću potresenost - i to je objašnjenje. No implicitno se upućuje da je u nekim regionima teror dio lokalnog konflikta. Tamošnje žrtve žalimo ali se ne identificiramo s njima. Takav pogled je zabuna i pogreška istovremeno. Atentatori iz Istanbula su svjetsku javnost željeli podsjetiti na Pariz i Brisel. Oni ne prave nikakvu razliku između Pariza, Brisela i Istanbula - ni mi je ne bismo pravili", piše TAZ.