Zašto Njemačka ne treba da primi djecu sa grčkih ostrva
27. decembar 2019
U ove božićne dane teško je ne dići ruku za prijedlog Roberta Habeka, šefa njemačkih Zelenih. On je tražio da Njemačka primi više hiljada izbjegličke djece koja su u teškim uslovima u grčkim kampovima. Zbilja, dok ovih dana sijeku prazničnu ćurku, samo bezosećajni ljudi mogu da ostanu hladnokrvni na slike bijede sa grčkih ostrva.
I Evropska komisija preporučuje da druge zemlje EU prime maloletnike bez pratnje. Ali ko bude čekao na zajedničko djelovanje EU po ovom pitanju, taj će se načekati.
Pa ipak, prijedlog Roberta Habeka je pogrešan. Jer prihvatanje hiljada izbjegličke djece ne bi bilo ispravan signal.
Prijedlog je pogrešan najprije jer bi taj gest izazvao novi talas migracije. Ne bi sve ostalo na maloljetnicima – makar iz osnovne humanosti bi kasnije morale da budu primljene njihove porodice.
Čim se to pročuje u zemljama odakle izbjeglice dolaze ili gdje trenutno borave – još više ljudi će pokušati da pređe more između Turske i grčkih ostrva. Tamošnji izbjeglički kampovi će biti još više pretrpani. To je spirala bez kraja: kad god Evropa prihvati migrante, to privlači nove izbjegličke talase.
Habekov prijedlog je pogrešan i jer bi jednostranom spremnošću Njemačke da primi djecu i Grčka i ostatak EU zaboravili na svoju odgovornost. Njemački ministar za razvoj Gerd Miler je, kaže, svojim očima vidio da izbjeglički kampovi u Africi koje kontroliše UN bolje izgledaju nego oni u Grčkoj.
Ne treba zaboraviti da Njemačka već šalje pomoć na grčka ostrva te da Njemačka i EU podržavaju grčku službu za azil kako bi brže obradila zahtjeve.
To se nažalost često zaboravlja: azil može da dobije samo onaj ko ima pravo na njega. U razloge se ubrajaju ratovi u zemlji porijekla ili pojedinačni progon ljudi – ali ne i ekonomska bijeda. Čini se da Habeku ta razlika nije važna jer paušalno poziva da se prime svi maloljetnici.
Upravo to je do danas najveća dilema izbjegličke politike Angele Merkel koja je i dovela do jačanja desničarskih populista. I oni koji nemaju pravo na azil, u pravilu ostaju u Njemačkoj jer je deportacija gotovo nemoguća. Ali sopstveno stanovništvo u Njemačkoj se pita čemu uopšte imamo postupak azila ako njegov ishod na kraju ne odlučuje o tome ko može da ostane.
Pa da li onda Njemačka ne treba ni prstom da mrdne pred užasnim prizorima iz Grčke? Treba. Ljude treba primiti, ukoliko se radi o veoma ograničenom prijemu pojedinih izbjeglica – ali to moraju biti isključivo ljudi koji će legalno moći da ostanu u Njemačkoj, dakle oni koji imaju pravo na azil.
Prioritet svakako treba da bude poboljšanje životnih uslova izbjeglica na licu mjesta.
Ko misli da je to bezosjećajno, neka kaže kako bi ograničio migraciju. Jer nema više nikakve sumnje da se migracija mora ograničiti i organizovati – to je pouka iz zime 2015/16. Pravo na azil se uništava ako se utočište pruža baš svakom. Toga moramo da budemo svjesni čak i u božićno vrijeme.