Turska nakon izbora

Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan i dosadašnja vladajuća stranka AKP (Stranka pravde i razvoja) su jasno promašili svoj cilj stvaranja političke nadmoći narednih godina u Turskoj. Umjesto uvođenja planiranog predsjedničkog sustava s njim na čelu kao samovladara, Erdogan se sada mora potruditi postići demokratski konsenzus radi stabilizacije unutarnjopolitičke situacije. Erdoganov nasljednik na čelu stranke i vlade Ahmet Davutoglu, kao i njegova religijsko konzervativna AKP se sada moraju pomiriti s tim da je 13-godišnje vladanje s apsolutnom većinom konačno došlo kraju.

Narednih tjedana je neizbježno koalicijsko računanje. AKP mora među tri samouvjerene oporbene stranke potražiti moguće koalicijske partnere. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, a tri pobjedničke stranke međusobno ne uspiju formirati koaliciju, nema alternative formiranju manjinske AKP-ove vlade s ciljem prijevremenih izbora na jesen.

Neosporna gubitnica parlamentarnih izbora je stranka AKP. S nešto više od 40 posto je njezin udio u glasovima birača opao za devet posto. Dok je još prije četiri godine u parlamentu osvojila 327 zastupnička mjesta, sada se mora pomiriti s tek 258 od ukupno 550 zastupničkih mjesta. Međutim, koja od tri preostale stranke dolazi uopće u obzir za formiranje koalicije koja bi brojila više od 276 zastupnika, potrebnih za parlamentarnu većinu?

S kim koalirati?

S oko 25 posto udjela glasova birača i 132 zastupnička mandata je politički jaka ostala "Republička narodna stranka" (CHP) koja je bori za povratak svog prijašnjeg predikata "socijaldemokratska". Pod vodstvom Kemala Kilicdaroglua bi se CHP mogla uzeti u obzir za jednu veliku koaliciju po njemačkom uzoru. Ali još su svježe rane jedne verbalno izuzetno oštro vođene izborne kampanje s teškim uvredama, lažima i klevetama. Tako je Erdogan svog suparnika Kilicdaroglua ismijavao i uz teške uvrede mu predbacio da ne bi znao vladati zemljom.

Devlet Bahceli, šef desničarske "Stranke nacionalističkog pokreta" (MHP), još u izbornoj noći je isključio mogućnost koaliranja s AKP-om. Erdoganov stil vladanja je Bahceliju odbojan. On je Davutogluu preporučio jednu koaliciju bez MHP-a. A ako to ne uspije, kazao je Bahceli, onda će se parlament morati ponovno birati. Bahceli je, osim toga, Erdogana pozvao da se kao predsjednik oprosti od političke pozornice i zadovolji ulogom neutralnog predstavnika države. Za vrijeme njegovog govora u središnjici MHP-a se dobro mogao primijetiti njegov ponos zbog toga što je njegova stranka osvojila 16 posto glasova, što je više od tri posto više u odnosu na 2011. godinu te je tako povisila broj zastupničkih mandata s 53 na 81.

Stranka ne samo za Kurde

Kurdska stranka HDP (Demokratska stranka naroda) je bila jezičak na vagi te je strahovala hoće li uspjeti prijeći izborni prag za ulazak u parlament od deset posto glasova. HDP je na izborima profitirala prije svega od birača koji su dosad bili vjerni drugim strankama, pa i od onih koji inače biraju AKP. Prijeteća apsolutna vlast Erdogana nad NATO članicom Turskom s njezinih 80 milijuna stanovnika i velikim vanjskopolitičkim problemima u izravnom susjedstvu Sirije i Iraka se mogla spriječiti samo ulaskom HDP-a u parlament.

Predsjedatelji HDP-a, Selahattin Demirtas i njegova kolegica Figen Yüksekdag, svjesni su toga da njihov prvi ulazak u parlament s oko 13 posto glasova i 79 zastupničkih mjesta može biti i posljednji. Preduvjet za ustrajni uspjeh HDP-a je uvjerenje o tome da ona kao stranka ne zastupa samo interese Kurda. Ona mora i onim Turcima, zapostavljenima od strane politike, gospodarstva i društva ponuditi novu političku opciju lijevo od političkog centra.

HDP treba postati prihvatljiva alternativa

Za koaliciju s HDP-om se dosad nije izjasnila nijedna od tri ostale veće stranke. Od 1984. je još uvijek velik jaz između Turaka i Kurda zbog rata PKK-a (Radničke stranke Kurdistana) protiv turske države i 40.000 mrtvih na obje strane. HDP sada mora dokazati da ne teži koaliciji samo zato da bi došlo do oslobađanja vođe PKK-a Abdullaha Öcalana koji je od 1999. u zatvoru. Za vrijeme izborne kampanje su Erdogan i AKP stranku HDP često optuživali da je politička produžena ruka PKK-a.

Povjerenje koje su Turci iskazali HDP-u tako što su glasovali za tu stranku kako bi se prekinula nadmoć AKP-a je na tankom ledu. Izborni uspjeh u klasičnim kurdskim područjima s i do 86-postotnim udjelom glasova se mogao očekivati. Te brojke, međutim, ne trebaju zavaravati pred činjenicom da HDP dugoročnu perspektivu ima samo ako se u čitavoj zemlji etablira kao prihvatljiva alternativa velikim strankama. Inače joj prijeti kratak boravak u parlamentu.