Srbija na kineskom Putu svile

Trodnevna posjeta kineskog predsjednika Si Đinpinga Beogradu stiže u trenutku komplikovane političke situacije u Srbiji. Srpska vlada je još uvek u tehničkom mandatu, Aleksandar Vučić je trenutno mandatar za sastav nove vlade, iz još uvijek ne baš dovoljno poznatih razloga otkazane su posjete mandatara SAD i Briselu, a na to se nadovezala i priča o poljuljanim odnosima Vučića sa Zapadom. Mediji bliski vlastima već nedjeljama forsiraju spekulacije kako Zapad sprema Vučiću „srpsko proljeće“, i da stoji iza građanskih protesta koji su uslijedili zbog kriminalnog rušenja u Savamali.

Odnose sa Kinom, tačnije navodno preveliko oslanjanje Srbije na Kinu, pojedini mediji bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci vide kao jedan od razloga zategnutih odnosa sa Zapadom. Evropskoj uniji i Sjedinjenim Državama, prema tim tumačenjima, ne odgovora ovakvo pozicioniranje Srbije na kineskom „putu svile“, a takođe postoji i zabrinutost zbog prodaje željezare Smederevo kineskoj strani i njen uticaj na evropsko tržište čelika.

Srbija – most ka Evropi?

Posjeta kineskog predsjednika praktično je nastavak prošlogodišnje posjete kineskog premijera Srbiji, podsjeća za DW Milan Ćulibrk, glavni urednik nedjeljnika NIN. „Tako da ovom prilikom možemo očekivati realizaciju i dogovor oko nekih velikih infrastrukturnih projekata, prije svega pruge Beograd-Budimpešta, i naravno finalizaciju dogovora oko preuzimanja smederevske željezare. Pored toga, najavljuje se još dvadesetak drugih sporazuma. Očito je da su Kinezi zainteresovani da se što više presele u ovaj dio svijeta, da u Srbiji pokažu šta bi mogli da rade u Evropi, i da odavde pokušaju da na neki način svoj biznis prošire i na druge zemlje iz okruženja.“

„Mislim da se, kada je ova posjeta u pitanju, geopolitika i ekonomska saradnja takođe ne mogu odvojiti“, dodaje Ćulibrk. „Čitav svijet se nalazi u problemima, mislim da će djelimično i o tome biti reči, a čini mi se da je suština ove posjete da se pokaže kako Srbija i Kina, bez obzira na sve razlike, ipak mogu uspješno da sarađuju, bez obzira koliko to djelovalo nespojivo. Na kraju krajeva, ukoliko pogledate ukupnu robnu razmjenu dviju zemalja, vidjećete da Srbija u Kinu izvozi 40 puta manje robe nego, recimo, u Crnu Goru. Sa druge strane imamo ogroman uvoz iz Kine i deficit za koji ne vidim kako bi mogao da se smanji.“

Kina je trenutno jedna od rijetkih zemalja koja ima spreman kapital za ulaganja i u tom smislu su i očekivanja od ove posjete velika, ističe za DW spoljnopolitički komentator Boško Jakšić. A što se tiče dileme da li je u centru pažnje međusobnih odnosa geopolitika ili čista privredna saradnja, Jakšić smatra da Kina više akcenat polaže na trgovinu i investicije. „Srbija, zajedno sa Mađarskom, spada u grupu zemalja koje za Kinu imaju geografski značaj, dok bi se o nekom geostrateškom značaju moglo prije razgovarati kada se analiziraju kineske investicije u Grčku ili Holandiju. Tako da mislim da što se Srbije tiče, ti odnosi više spadaju u ekonomsko-finansijsku dimenziju, nego u političku.“

Kina i Rusija – vještačke alternative?

U najavama posjete kineskog predsjednika u Srbiji su se pojavila i tumačenja da Beograd na taj način pokazuje zapadnim partnerima da EU ima alternativu. U taj kontekst često se stavlja i najavljena posjeta ruskog premijera Dimitrija Medvedeva Srbiji, koja je zakazana za jesen ove godine. Milan Ćulibrk primjećuje da posjeta kineskog predsjednika zaista dolazi u zanimljivom političkom trenutku. „Ona dolazi samo nekoliko dana nakon otkazivanja Vučićevih posjeta Briselu i Vašingtonu, kao i svega desetak dana nakon što je Srbija dobila poziv Evro-azijske unije o uspostavljanju zone slobodne trgovine. Tu negdje tih dana uslijedio je i susret Vučića i Putina u Moskvi. Ipak, mislim da se pretjeruje kada se to vidi kao nekakav novi spoljnopolitički kurs Srbije. Iz Beograda se već nekoliko godina šalje poruka da je glavno odredište Evropska unija, ali da se zbog toga neće narušavati odnosi sa Kinom, Rusijom i nekim drugim zemljama“.

Boško Jakšić ocenjuje da je ovdje riječ o pravljenju potpuno vještačkih alternativa. „Kineska varijanta je čak mnogo manje značajna nego evroazijska, koju stalno nudi Rusija. Mislim da obje varijante, sa stanovišta nekog realnog pozicioniranja, ne mogu i ne bi trebalo da budu nikakva alternativa EU. Ako se pogleda ukupan obim ekonomske saradnje sa EU, koji čini 65 odsto robne razmjene Srbije, on ne može da se uporedi sa ulaganjem u jednu željezaru. Tako da su to, ponavljam, apsolutno vještačke alternative.“

Kinesko njegovanje imidža

Ipak, ako se uporedi kineska i srpska ekonomska i politička moć, ostaje kao zanimljiv podatak da će kineski predsjednik u Srbiji boraviti tri dana, ali i da stiže nakon sastanaka u Pekingu sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Milan Ćulibrk tome dodaje i činjenicu da je relativno skoro u Srbiji boravio i kineski premijer, a ne bi trebalo zaboraviti ni održavanje samita Kine i zemalja centralne i istočne Evrope 2014. godine u Beogradu. „Kina time zaista daje veliki značaj Srbiji, a mislim da je sada na Srbiji da li će tu priliku umjeti pametno da iskoristi“, kaže Ćulibrk.

Boško Jakšić ističe da „Kina dužinom posjete i tim ceremonijalnim dijelom vodi računa o svom imidžu koji Peking sada želi da njeguje i prikaže Evropi. Kini je, dakle, pored konkretnih dogovora važan i taj na prvi pogled ceremonijalni dio: kako će posjeta biti prikazana u medijima, kakav će tretman dobiti. Mislim da je u skladu sa tim određena i dužina posjete Beogradu.“

Posjeta kineskog predsjednika tako se ponovo vidi u svjetlu „četiri stuba srpske spoljne politike“ (EU, SAD, Rusija, Kina), koji su promovisani još u vrijeme vladavine Borisa Tadića. Milan Ćulibrk kaže kako smatra „da su ti stubovi sada prilično rasklimatani i da bi ipak trebalo odrediti šta su prioriteti, a ne da se šeta od jednog do drugog stuba i na taj pokušava nešto da ušićari. Ako je opredjeljenje EU, onda se to mora i reći, ali se u tom smislu mora i ponašati,“ ističe Ćulibrk.

Boško Jakšić primjećuje da je priča o „četiri stuba“ bila „nekakav pokušaj srpske diplomatije“, ali se „Srbija na kraju vratila na mjesto koje joj i pripada u globalnom svijetu“. Nemoguće je, napominje Jakšić, da Srbija bude strateški partner takvim zemljama kakve su Kina i Rusija. „Tu ipak postoji razlika, jer kod odnosa sa Rusijom presudna je politička dimenzija, tačnije odvraćanje Srbije od Evropske unije, dok kod Kine mislim da je suština samo – zajednički ekonomski interes.“

LINK: http://www.dw.de/dw/article/0,,19333079,00.html