Država kojom vlada strah

Kuhanje obroka, razgovor na arapskom, razmjena informacija o tome šta se zbiva u Siriji - za Devrana su to najljepši trenuci tokom sedmice. Ovaj 25-godišnji Kurd već dvije i po godine živi u Bohumu. Daleko je od svoje porodice i od svega što mu je poznato od ranije. Devran je napustio Siriju kada je za njega postalo preopasno. Ovaj student se na početku pridružio protestima protiv predsjednika Bašara el-Asada u gradu Kamšli na sjeveroistoku Sirije. Nekoliko dana kasnije je uhapšen.

"Tukli su me dok nisam izgubio svijest", priča Devran. 16 dana je proveo u zatvoru. Policija ga je šikanirala i nakon što je pušten kući. To se dešavalo i u Kamšliju i u Alepu, gdje je studirao. Postalo mu je jasno da mora što prije napustiti zemlju.

Njegov otac je uz pomoć krijumčara organizovao bijeg. Jedne noći je prešao granicu s Turskom. Po prvi put u životu napustio je Siriju, ne znajući kada i da li će se uopšte vratiti.

Preko grada Kziltebe, nastanjenog Kurdima, stigao je u Istanbul. Tamo je čekao mjesec dana, dok na njega nije došao red. S još trojicom izbjeglica se smjestio u mali prostor između kartonskih kutija natovarenih na jedan kamion. Put je trajao četiri dana. Bio je stalno u strahu da će biti otkriveni prije nego što stigne na odrediše. Devran je htio da stigne do Njemačke, tu već živi njegov brat.

Rat prijeti svima

Devran je imao sreće. Vozač kamiona mu je pomogao da se prebaci do Bielefelda. Tu je podnio zahtjev za dobijanje azila. On je jedan od 105.000 Sirijaca koji se od 1.1.2011. nalaze u Njemačkoj. Taj broj je svakoga dana sve veći.

Otkako je takozvano Arapsko proljeće 2011. zahvatilo i Siriju, ova zemlja se nalazi u građanskom ratu. Stotine hiljada ljudi našlo se između linija fronta pobunjenika i armije. Uz sve to prijetnju predstavljaju i pripadnici pokreta Islamska država. Oni sprovode brutalno nasilje nad ljudima druge vjeroispovijesti i imaju velika područja Iraka i Sirije pod svojom kontrolom.

Milioni ljudi u bijegu

"Trenutno se nalazimo u najvećoj izbjegličkoj kizi u proteklih nekoliko desetljeća. U principu se to može poistovijetiti sa stanjem s kraja tridesetih godina prošlog vijeka, kada su nacisti vršili progone, ili s onim nakon završetka Drugog svjetskog rata", kaže Bernd Mesovic iz organizacije za ljudska prava ProAsyl. Iz Sirije je u protekle četiri godine izbjeglo oko četiri miliona ljudi. U samoj Siriji je u bijegu još oko šest miliona stanovnika.

Desetljećima su tamo mirno živjeli muslimani, kršćani, Druzi i brojne druge etničke manjine. Građanski rat je doveo do podjele stanovništva po etničkim i konfesionalnim linijama. Potez od grada Alepa do glavnog grada Damaska uglavnom kontrolišu pristalice predsjednika Bašara el-Asada. Njih podržavaju etničke manjine i dijelovi sunitskog srednjeg i višeg sloja. Režim podržavaju i Iran i libanska milicija Hezbolah.

Borba za preživljavanje

Na sjeveru i istoku Sirije brojna područja kontrolišu pripadnici tzv. 'Islamske države' (IS). Oni se bore protiv Kurda i svih ostalih koji im se suprotstave. Protivnici IS-a su pristalice fronta Al Nusra. Za ovu organizaciju se navodi da je bliska terorističkoj mreži Al Kaida i ona se također bori protiv Asadovog režima. Na jugu se protiv IS-a i režima bore pripadnici umjerenih pobunjeničkih struja poput Slobodne sirijske armije. Na njihovoj strani su i brojne naoružane milicije. Borbe u Siriji ne samo da su razrušile socijalnu strukturu ove zemlje, nego i svaku osnovu za rad privrede. Stotine hiljada Sirijaca se bori da preživi.

Devran je imao sreće. On je dobio status izbjeglice i smije ostati u Njemačkoj. Već nekoliko mjeseci ide na kurs njemačkog jezika i radi u jednom arapskom kafeu. Novi početak mu je bio težak, kaže on. "Jezik je drugačiji, ljudi također. Drugačije su i ulice, zgrade, sve... Stvari su malo lakše jer Njemačka strancima nudi kurs za integraciju."

Strah od "Islamske države"

I nakon svega što je prošao, Devran tvrdi da bi se opet odlučio na bijeg. "Svi Kurdi, svi Sirijci se sada boje Islamske države. Teroristi uništavaju gradove, kidnapuju žene i djecu, ubijaju muškarce. Nisam mogao ostati tamo. Imao sam izbor: ili da se prihvatim oružja i borim se protiv IS-a i režima, ili da pobjegnem."