"IS je najopasnija teroristička organizacija na svijetu"

DW: Vi ste tokom deset dana iznutra upoznali tzv. Islamsku državu. Šta je - s obzirom i na veliki lični rizik - najvažniji i centralni facit ovog putovanja?

Jürgen Todenhöfer: Prvo: 'Islamska država' (IS) je najopasnija teroristička armija koju je moderna istorija vidjela. Drugo: Ovaj terorizam smo stvorili sami našim anti-terorističkim ratovima - ovdje ratom u Iraku. Mi smo nakon 11. septembra 2011. godine imali skoro 1000 međunarodnih terorista u pećinama u Afganistanu. Danas imamo 100 000 međunarodnih terorista. Dakle: Mi smo sami stvorili taj terorizam našom strategijom bombardiranja. A nakon što sam te ljude doživio tokom deset dana, doživio njihovu profesionalnost, njihov fanatizam, mogu samo apelirati na Vladu Njemačke da se založi za političko rješenje u Iraku i također u Siriji. A ono glasi: Više prava za sunite. I četvrto: Nakon što sam tamo ustanovio da sve što IS zastupa uopće sa islamom nema veze mogu svim mladim ljudima na Zapadu i inače na cijelom svijetu reći: ne idite tamo. To sa islamom ima veze toliko koliko i Kju-Klux-Klan sa kršćanstvom: ništa. Vi tamo štetite svojoj religiji. U osnovi to nije 'Islamska država', već Anti-islamska država. Ona bi se zapravo trebala zvati AIS.

Mi IS percipiramo prije svega kao terorističku organizaciju. Koliko se od države, što IS ima i u svom imenu, moglo vidjeti tokom Vašeg boravka u Mosulu?

Vi tamo ne vidite ono što vidite na propagandnim video snimcima. Brojni ljudi misle da tamo cijeli dan voze automobili sa u crno maskiranim muškarcima, sa uperenim pištoljima u zrak i da oni permanentno odrubljuju glave ljudima. To nije slučaj. U Mosulu sve djeluje normalno: gust saobraćaj, ulice i uličice gdje su tržnice i prodavnice, sasvim normalne ljude koji kupuju, koji se slobodno kreću. Vi tamo ne vidite ništa od 'Islamske države'. Vidite s vremena na vrijeme zastave. Automobilske tablice nose oznaku 'Islamske države'. I policajci imaju uniformu 'Islamske države', ali koja izgleda sasvim normalno. Postoji upravo normalnost zla. I to se doživi kada se ide u Islamsku državu.

Postoji li onda nešto poput državnih struktura sa upravom, sudovima, bolnicama?

Ja sam sam bio državni pravobranitelj. I razgovarao sam sa zaista kompetentnim državnim pravobraniteljima. Oni su sljedećeg mišljenja: To je de facto država. Ona de facto ima vladavinu nad određenim područjem. Stanovništvo je najvećim dijelom prihvata. Ona ima saobraćajnu policiju. Ima normalnu policiju, to dakle nisu borci IS-a. Ona je formirala sudsku nadležnost u građanskim sporovima i ljudi to tamo vrlo cijene. Jer nije korumpirana. Oni kažu: "Ovdje brzo biva odlučeno i ne moramu plaćati za to. Ranije smo morali plaćati i dugo čekati." Oni naplaćuju porez, a to je upravo jedna od prvih stvari koje države njeguju. I oni imaju određenu zdravstvenu zaštitu. Imaju bolnice koje funkcioniraju. One se naravno suočavaju sa problemom nedostatka lijekova jer Bagdad bojkotira dopremu lijekova. Ali to je država koja funkcionira. Ja sam poznavao Mosul. Bio sam tamo prije rata u Iraku - u isto vrijeme, 2002. godine. I nisam mogao primijetiti bitnije razlike. Naravno moram precizirati: Da sam bio 2002. godine u Mosulu u kršćanskoj četvrti, u multikulturalnim četvrtima, koje su grad učinile poznatim, onda bih sada vidio razliku. Jer svi oni koji nisu suniti - to znači: svi šiiti, svi kršćani, Jezidi, su protjerani ili su pobjegli. Ali vi to ne vidite, ako ne idete na mjesta gdje su kršćani, Jezidi i šiiti živjeli.

Jedni su protjerani ili pobjegli, a drugi dolaze dobrovoljno. U Njemačkoj, u Europi se čude što su hiljade ljudi dobrovoljno uvučene u navodni džihad i da dobrovoljno odlaze u područja koja su pod vladavinom terorističke milicije. Vi ste mogli razgovarati sa tim ljudima. Zašto oni odlaze tamo?

Ja sam bio u regrutanom centru u blizini granice, gdje je svaki dan dolazilo više od 50 ljudi. I postoji pregršt takvih regrutnih centara. A ljudi tu dolaze sa oduševljenjem! To nisu bilokakve budale, već djelomice visokointeligentni ljudi. Primjerice jedan mladić sa Kariba, elegantno obučen, nosi ray-ban naočale. Pitao sam ga: "Šta radite vi ovdje?" A on je rekao: "Upravo sam položio moj drugi državni ispit iz prava. Dobio sam dozvolu za rad u sudu, ali želim se boriti za 'Islamsku državu' gdje god da me ona treba." Kada smo jedan drugi put išli ulicama Mosula, odjednom smo sreli visokog, mršavog, plavog muškarca. Bilo je očito da nije Iračanin. Bio je Šveđanin koji kaže: "Ovdje doživljavam najbolje vrijeme u mom životu!" Tu se dogodilo ispiranje mozgova koje je imalo nevjerojatan uspjeh. IS nije samo veoma jak, on u međuvremenu ima pod svojom kontrolom područje veličine Velike Britanije, već je i veoma atraktivan za određenu grupu mladih ljudi. Ovi mladi ljudi gledaju kako 'Islamska država' odrubljuje glave, kako pali, kako muči, kako odsijeca ruke. Ali oni kažu: "Ovdje postoje vrlo važni razlozi zašto je to sada ispravno. Slabost ne može biti velikodušna, slabost mora biti brutalna." Dakle strašan i iz mog ugla gledano veoma opasan razvoj situacije.

Šta bi, prema Vašim saznanjima iz regiona, mogao biti plan za pobjedu nad IS-om?

Može postojati samo političko rješenje. Vojno rješenje ne postoji. Tu se također ne ubrajaju ni vojni uspjesi što tvrde Amerikanci. Nekoliko sati nakon što su Amerikanci uzeli Tikrit i rekli: "Očišćen je", IS je uzeo Ramadi, koji je mnogo veći. U međuvremenu IS vjerojatno izvodi napade u Afganistanu. To je jedan fenomen, sličan karcinomu, i ja upozoravam prije svega na izvještaje o vojnim uspjesima. IS može biti pobijeđen samo ako se uspije ponovo u potpunosti i na ravnopravan način integrirati u politički život Iraka sunitske stanovnike, to je možda oko 35 posto Iračana. Bez tog nacionalnog pomirenja ne ide ništa.

Bivši političar i medijski menadžer Juergen Todenhoefer radi danas kao novinar i publicista. 27. aprila iz štampe izlazi njegova knjiga "Inside IS - 10 dana sa Islamskom državom".