Rat u BiH se nastavio drugim sredstvima

Austrijski Die Presse u članku pod nazivom "Rat u BiH se nastavio drugim sredstvima" piše: "Zapravo i BiH stoji na listi zemalja, koje trebaju ući u NATO i EU. No interni problemi u ovoj jugoistočnoj zemlji koče integraciju u evro-atlanske strukture. Dejtonski sporazum je prije 20 godina okončao posebno strašni rat u BiH, ali politički ovaj konflikt nije nikada riješen. Zemlja je podijeljena na Bošnjačko-hrvatsku Federaciju i Republiku Srpsku.

Vodstvo RS na Bosnu i Hercegovinu i dalje ne gleda kao na državu i stalno prijeti otcjepljenjem. Političari tri konstitutivna naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata kao ni ranije ni danas se ne mogu dogovoriti u kakvoj vrsti države bi željeli da žive. "Tada u ratu se na nas obrušila strašna lavina, od koje skoro niko nije ostao pošteđen. Lavina je zaustavljena. Ali ruševine, koje je prouzrokovala su još uvijek tu", kaže banjalučki biskup Franjo Komarica. Ovaj katolički biskup je tokom rata u Banjaluci bio u kućnom pritvoru i srpska paravojska mu je stalno prijetila da će ga ubiti. Nedavno je u Beču na poziv hrvatske kulturne udruge Napredak predstavio svoju knjigu „Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski“, u kojoj iznosi svoja sjećanja.

Nakon okončanja krvoprolića u BiH je postojala velika nada, rekao je biskup Komarica. Ali ona nije ispunjena. 'Rat je nastavljen - samo drugim sredstvima.' Tokom rata je došlo do etničkog čišćenja. Srpske jedinice su ubijale i proganjale bošnjačke i hrvatske civile u velikom broju, kako bi dobili čisto srpske teritorije. A najveći broj srpskih civila protjeran je nakon bošnjačko-hrvatske ofanzive 1995. Biskup Komarica se žali da je mali broj Hrvata, koji još žive u RS, diskriminiran. Nemaju šansi da dobiju posao. Hrvatska sela su zapostavljena kada se radi o priključenju na saobraćajnice i strujnu mrežu.

Stoga se sve više Hrvata iseljava iz BiH. Jedan od razloga je i teška ekonomska situacija u zemlji. Mnogi bosanski Hrvati iselili su se u Hrvatsku, koja je od 2013 članica EU. Građani BiH će nasuprot tome još dugo čekati na članstvo u EU. I to je veliki problem, kaže Komarica i zaključuje: Sa učlanjenjem BiH u EU ne smije se i dalje odugovlačiti", prenosi austrijski Die Presse.

"Neshvatljiva ignorancija onih koji pokazuju razumijevanje za terorizam"

Njemački list Die Welt u članku pod nazivom: "Neshvatljiva ignorancija onih koji pokazuju razumijevanje za terorizam" piše: "Njemačka je u 2. svjetskom ratu nanijela strašnu patnju Poljskoj i Rusiji. Prethodno je, u prusko ime, podijelila Poljsku sa Rusijom a još ranije u prošlosti su njeni vitezovi vodili rat protiv Poljaka. Da li bi onda trebalo biti logično da mladi Rusi i Poljaci, dođu u Njemačku i ukazujući na prošlost počnu da ubijaju Nijemce po kafićima koncertnim salama i željezničkim stanicama? Nepodnošljiv je argumenat da su Amerikanci i Evropljani sami izazvali islamistički terorizam, jer su decenijama kolonizirali arapski svijet i izlagali ga ratovima. Naravno da su počinjene teške greške, kao što je rat koji su Francuzi vodili u Alžiru.

Ali Amerikanci i Evropljani su se snažno angažovali za muslimane, počev od Bosne pa do Aceha. U Bosni su zaustavili prijeteći vjerski genocid, Pakistanu i Indoneziji pomogli nakon zemljotresa , poplava i i drugih katastrofa, kako to nije uradila nijedna muslimanska zemlja. Vašington je 1956 okončao Suecki rat u korist Egipta. Neovisno od toga što je tumačenje istorije na način da su muslimani vječite žrtve pronalazak islamista, kao što su nacisti stalno isticali ulogu Njemačke kao žrtve, postavlja se pitanje moramo li stalno slušati tvrdnju da nema alternative terorističkom odgovoru na napade Zapada? Ta interpretacija sukrivice Zapada za pohode islamista na sve one koji razmišljaju drugačije bilo u Iraku, Nigeriji, Engleskoj ili Francuskoj? Ne, to ne moramo stalno slušati. Oni koji nalaze isprike i razumijevanje za teroriste su bestidno kratkovidi.

Uvijek postoje dva puta. Postoje nasilne revolucije i nenasilne. Postoje oni koji su žedni krvi ali i pomiritelji. Postoje filozofi koji propovjedaju uništenje ali postoje i oni koji vjeruju u ljude i ljudskost. Postoje hrišćanski propovjednici mržnje ali postoje i propovjednici ljubavi. Postoje nacionalisti i kosmopoliti, diktatori i demokrati, teroristi i mirovnjaci. Uvijek postoje dva puta i dvije mogućnosti...", piše Die Welt.