Povjerenje u EU i evropsku perspektivu na kocki

Iz intervjua Frakfurter algemajne cajtunga donosimo dijelove intervjua sa hrvatskim ministrom spoljnih poslova, Gordanom Grlićem Radmanom. 

Gospodine ministre, Hrvatska je najmlađa članica Evropske unije i izgleda, ne samo od kako je Francsuka stopirala početak pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom, da će tako za duže vrijeme i ostati. Šta za Hrvatsku znači to što njene susjedne zemlje ne mogu da pristupe EU?

Iz našeg ugla, strateški interesEU, ali i Hrvatske je da države jugoistočne Evrope postanu punopravne članice EU. Hrvatska je bila dio Jugoslavije, zemlje koja je počivala na ideji koja se od kraja Prvog svjetskog rata činila logičnom ali koja od početka bila pogrešna i nije imala šansu da opstane. Mnogo je bolje živjeti u miru kao komšije, nego u sporu u jednoj državi. Sloveniji i Hrvatskoj je prvima pošlo za rukom da budu međunarodno priznate i nakon toga postanu članice NATO i EU. Time smo postigli najvažnije ciljeve nakon proglašenja nezavisnosti - dakle biti dio Zapada. Ali, mi smo i sada zainteresovani za najbolje moguće veze sa našim susjedima Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. I to ne samo zbog toga što u Srbiji živi hrvatska manjina, a u BiH su Hrvati čak konstitutivni narod, već i stoga što ovi Hrvati žive van Evropske unije.

Važe li još uvijek evropska obećanja da će reforme u zemljama kandidatkinjama biti nagrađene pristupnim pregovorima i na kraju članstvom u EU?

Mi smo se veoma zalagali za to da se otvore pristupni pregovori sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. NIje dobro kada se pravila mijenjaju tokom igre. Posebno za Sjevernu Makedoniju, koja je ispunila sve uslove, i onda bi bilo fer da se započelo sa pristupnim pregovorima. Ali, i Albanija je zrela za početak pristupnih pregovora.

Ali, do toga nije došlo. Šta sad?

Ja u regionu ne vidim alternativu Evropskoj uniji. Bio je to hladan tuš za države Zapadnog Balkana. Sada će se pokazati koji će biti njihovi sljedeći koraci. Jer, pravna država, stabilnost i bezbjednost, demokratija i sloboda mišljenja - sve se to zagarantovano može naći samo u EU. Neki spekulišu kako će se Srbija iz razočaranja okrenuti Rusiji. Ali, uvjeren sam da je za Srbiju na duge staze od mnogo većeg značaja orijentacija ka EU. Ali, svakako ostaje pitanje kako EU i šest balkanskih zemalja žele da definišu svoj odnos, ako nastavak dosadašnje politike proširenja više ne bude bilo moguće politički sprovesti. Ja priznajem da je vjerodostojnost evropskih perspektiva na kocki. (...) Nije isključeno da je francuski stav uvjetovan unutrašnjo-političkom situacijom. U Francuskoj su u martu komunalni izbori. Uvijek je moguće da se "Ne!" pretvori u "Da!" u drugom vremenskom trenutku. 

Mi svakako tokom hrvatskog predsjedavanja Evropskom savjetu, u prvom dijelu 2020. godine, nećemo odustati od pokušaja da ubjiedimo naše prijatelje u Evropi da je ideja da se započnu pristupni pregovori sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom dobra. Niko ne kaže da ove zemlje sutra treba da postanu članice EU. Pristupni pregovori nisu samo simbol evropske podrške regionu. Proces reformi takođe donosi konkretne rezultate. Naš cilj je da pomognemo zemljama Zapadnog Balkana, kako bi mogle da sprovedu potrebne reforme i mogle da započnu pristupne pregovore. To je u našem interesu.

Švajcarska nema problem samo sa bh imamima

"Po prvi put u jednoj švajcarskoj studiji je sveobuhvatno istraživano o tome odakle dolaze imami i na koji način su školovani. Naučnici švajcarskog Centra za islam i društvo (SZIG) su na osnovu svog istraživanja došli do zaključka da "uvozni imami" izazivaju veliku skepsu u toj zemlji. Ovi muškarci ne poznaju lokalne običaje i ne govore nijedan od zvaničnih jezika Švajcarske. Jedini imami koji nisu problematični su oni iz Bosne i Hercegovine, a njih je oko desetak u Švajcarskoj. Koautor studije Hansjerg Šmid kazao je za NZZ da mu nije poznat nijedan slučaj u kojem je sa njima bilo problema", piše ciriški dnevnik Noje cirher cajtung (NZZ).

"Jaku poziciju u Bosni ima evropski, liberalni islam", kaže Šmid za NZZ i dodaje da je "obrazovanje imama u toj balkanskoj zemlji jasno strukturirano". "Od 2005. nije dovoljno samo obrazovanje u medresi, već je za poziv imama neophodan bečler. U Švajcarskoj novinske stupce pune prije svih oni koji u svojim džamijama propovijedaju mržnju ili pozivaju na nasilje nad ženama. Zbog ovih problema Nacionalni savjet Švajcarske je zadužio Savezno vijeće da istraži kako bi obrazovanje moglo da izgleda u Švajcarskoj da bi se spriječilo 'islamističko misionarenje'. Hansjerg Šmid pak sumnja da je moguće tako tijesno povezati obrazovanje sa prevencijom radikalizacije. On se poziva na iskustva iz inostranstva, posebno iskustva Holandije. Ta zemlja je prije 15 godina započela da na pojedinim univerzitetima promoviše studijske programe za imame. No, svi ovi programi su propali zbog toga što se muslimani nisu osjećali dovoljno uključenim u cijelu priču", piše NZZ.

Priredio: Svetozar Savić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android