Pedofilski skandal potresa Njemačku
8. august 2018
Berin T. (48) je osuđena na 12 godina i šest mjeseci zatvora, a njen životni partner Kristijan L. na 12 godina. Oni su seksualno zlostavljali i podvodili pedofilima desetogodišnjeg sina Berin T. Dječak je tokom najmanje dvije godine bio žrtva teškog seksualnog zlostavljanja u 60 slučajeva; zlostavljali su ga kako majka i njen životni partner, tako i šest njihovih klijenata – pedofila, koji su u odvojenim procesima takođe osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. U pitanju je jedan od najtežih otkrivenih slučajeva pedofilskog kriminala u Njemačkoj.
U četiri od svih slučajeva kojima se bavio sud u Frajburgu žrtva nije bio sin Berin T, već trogodišnja (danas šestogodišnja) kćerka njihovih poznanika. Berin T. i Kristijan F. su tu djevojčicu zlostavljali dok se nisu posvađali sa njenim roditeljima. Poslije toga više nisu mogli da je vide i riješili su da zlostavljaju sina Berin T.
„Doprinos pravdi"
Sudije smatraju dokazanim da je par preko darkneta nudio osmogodišnjeg sina Berin T. zainteresovanim pedofilima u Njemačkoj i inostranstvu. Oni su dijete – baš kao i njegova majka – zlostavljali na najgrublje načine, a to najčešće i snimali. Dokazni materijali u vidu video-dokumentacije o tom slučaju su istražitelje često dovodili do očaja. Jer vrlo rijetko se dješava da majka ne samo što podvodi svoje dijete, već ga i sama brutalno seksualno zlostavlja.
Tokom suđenja Berin T. nije govorila i djelovala je odsutno i nezainteresovano. Za razliku od nje, Kristijan F. je opširno opisivao razne detalje i sebe opisao kao „pokretačku snagu" zlodjela. Svoju bespogovornu saradnju sa sudom tokom ovog procesa je nazvao svojim „doprinosom pravdi".
Sam je tražio da poslije izdržavanja kazne ostane u izolaciji od javnosti koju sud može da naloži u slučajevima kada se optuženi smatraju potencijalno opasnim za svoju okolinu. Ta mjera mu je i izrečena. U toj vrsti izolacije osuđenici nakon izdržane kazne imaju nešto bolje uslove nego u zatvoru, jer ona nije povezana sa dijelom zbog kojeg su osuđeni, već samo sa potrebom da se zaštiti okolina osuđenog.
Pedofil sa dosijeom
Kristijan F. je prvi put osuđen 2005, tada kao 26-godišnjak, zbog posjedovanja foto i video materijala sa dječjom pornografijom. Dobio je godinu dana zatvora a sud mu je naložio da se zbog seksualnih sklonosti podvrgne psihoterapiji. Pred sudom je izrazio spremnost da to učini. Na tome je i ostalo. Sud mu nije izrekao mjeru izolacije nakon odsluženja kazne poručivši mu da je „zaslužio šansu".
Godine 2010. je seksualno zlostavljao jednu 13-godišnju djevojčicu. Osuđen je na četiri godine zatvora. Kada se u februaru 2014. ponovo našao na slobodi, važio je kao mogući ponovni počinilac krivičnih djela i zato mu je sud dozvolio da sa djecom ili mladima ima kontakt samo u prisustvu bar jednog roditelja ili staratelja.
Poslije toga su on i Berin T. postali par. Prema navodima državnog tužilaštva, on je 2015. počeo da seksualno zlostavlja sina svoje partnerke. Jedna njegova poznanica je za novine izjavila da su ga i sudski organi i porodica opominjali da ne smije da ostaje sam sa dječakom.
U avgustu 2016. on je podnio zahtjev za ukidanje zabrane kontakta sa decom, koji mu nije ispunjen. I pored toga, mjesec dana kasnije, sa Berin T. i njenim sinom se preselio u zajednički stan u gradiću Štaufenu blizu Frajburga.
U martu prošle godine Zavod za socijalno staranje o mladima je prvi put oduzeo dječaka Berin T. jer je jedan policajac obavijestio tu ustanovu da Kristijan F. živi sa njom i njenim sinom. Nakon četiri nedjelje provedene u porodici koju mu je dodijelio Zavod, dječak je vraćen majci jer je ona uložila prigovor na tu mjeru.
Berin T. je od suda dobila instrukciju da zabrani Kristijanu F. pristup stanu. No, oni su nastavili zajednički život. Tek 10. septembra policija je dobila anonimnu dojavu da oni zlostavljaju dječaka – koji je poslije toga definitivno predat Zavodu sa socijalno staranje o mladima. Kristijan F. i Berin T. su zatim uhapšeni. Poslije toga su do novembra iste godine uhapšeni i „klijenti" para, jedan Švajcarac, jedan Španac i dvojica Nijemaca. Kasnije je uhapšeno još nekoliko osumnjičenih.
Prve reakcije
Na ovaj slučaj su – razumljivo – reagovali svi mediji, među kojima dominira stav da je višegodišnje zlostavljanje dječaka proces koji nije zaključen, jer će on čitavog života morati da se bori sa posljedicama onoga što su mu učinili majka i očuh. Mnogi podsjećaju da studije rađene širom Evrope pokazuju sličnu sliku – zlostavljanje djece u porodicama je vrlo rasprostranjeno.
Poseban akcenat se stavlja na činjenicu da je među glavnim seksualnim mučiteljima dječaka – njegova majka. Majka kao počiniteljka – to je u Njemačkoj do sada bila neka vrsta tabua ili mogućnost koja se ne uzima ozbiljno u razmatranje.
Povodom presude se oglasio i šef Njemačkog ureda za borbu protiv kriminala Holger Minh zatraživši da se u Njemačkoj uvede memorisanje podataka o komunikaciji svih građana. Minh tvrdi da njegova služba nije mogla da isprati 8.000 slučajeva razmjene dečije pornografije jer je često jedini podatak o prijestupnicima njihova IP adresa.
Mjera koju on zahtijeva je zapravo donijeta sredinom prošle godine, ali je Njemačka agencija za internet proglasila neobaveznom – nju ne primjenjuje nijedan provajder elektronske komunikacije. Ona bi značila da se podaci o svakom telefonskom razgovoru, elektronskom pismu, tačnom vremenu komunikacije, njenom trajanju i učesnicima, pa i kretanju građana na internetu skladištili na period od najmanje šest mjeseci tokom kojih bi bili na raspolaganju policiji i istražnim organima.
Protivnici te mjere smatraju da ona predstavlja ostvarenje prijedloga koji je još 2007. godine iznio tadašnji ministar unutrašnjih poslova Njemačke Volfgang Šojble. On je zatražio da se – tada u „antiterorističkoj borbi" – ukine pretpostavka nevinosti i da se načelo svako je nevin dok se ne dokaže suprotno zamijeni načelom svako je sumnjiv dok se ne dokaže suprotno.
To bi u očima mnogih značilo da Njemačka postaje država nadzora i paušalno osumnjičenih građana, i samim tim država sa totalitarnim obilježjima.
Veliki broj komentatora ukazuje i da bi zločini možda mogli biti spriječeni da je zavod sa socijalno staranje o mladima bio budniji, kao i da je koordinacija između te ustanove, pravosuđa i policije bila bolja. Tako za mnoge komentatore zlostavljani dječak jeste žrtva svoje majke i njenog partnera, ali i sistemskih grešaka koje još uvijek nisu uklonjene.