Dječje dostojanstvo na internetu

DW: Kako bismo postali svjesni dimenzije problema, možete li navesti brojke - koliko djece i mladih je pogođeno seksualnim uznemiravanjem, napastvovanjem i nasiljem?

Hans Zollner: Brojevi su sigurno mnogo veći nego što mislimo. Ne postoje pouzdani podaci, već samo procjene. EU je započela kampanju koja nosi naziv „One in Five". Svako peto dijete, odnosno svaka peta mlada osoba ispod 18 godina, u Evropi je seksualno uznemiravana ili iskorištavana. Raste broj mladih koji su iskorišteni na internetu, jer im se prezentiraju fotografije ili snimci ili im se predstavlja seksualni čin koji se obavlja ispred kamere. Znači da i djeca i mladi razmjenjuju seksualno obojene sadržaje putem društvenih mreža. Nisu svjesni rizika koji ostaje izvan njihove kontrole.

Kongres u Rimu, pri Papskom univerzitetu Gregoriana nosi naziv „Dječje dostojanstvo u digitalnom svijetu". Tokom nekoliko dana, na radionicama će se naći različiti stručnjaci. Šta Vi priželjkujete da se dogodi, ili barem inicira?

Ovaj kongres je po svom sastavu jedinstven. Sastat će se ljudi iz vlade, znanosti, velikih online kompanija, međunarodnih organizacija kao što su UNICEF ili pak zastupnici različitih religija. Razgovarat će međusobno. Jedni drugima govorit će o ovome fenomenu i o tome kako s njim izaći na kraj. Nadam se da ćemo okončati sa „sektorskim" pristupom, gdje „svako kuha svoju supu". Zatim treba da se izradi deklaracija koju ćemo predstaviti Papi. Tu će se navesti neke odmah izvedive stavke i neke koje su usmjerene na budućnost, o tome kako će vlasti postupati sa važnim partnerima, a sve s ciljem kako bi djeca i mladi odrastali u sigurnom online svijetu. I od znanstvenika ćemo tražiti da se intenzivnije pozabave ovom temom.

Na koga se od svih učesnika, ovo posebno odnosi?

Naravno, na velike internet kompanije kao što su Facebook, Google ili platforme poput Twittera. Svi oni su potrebni za postizanje cilja. Tu i tamo oni već djeluju prema svojim pravilima, no sve je to puno nedostataka. Facebook dopire do oko dvije milijarde korisnika i vlade imaju male šanse da ovakve korporacije prisile na zabrane. Ako je server u drugoj zemlji, teško je nekoga krivično goniti. Dijalog između vlada i korporacija bit će veoma važan.

Kako se može izvršiti pritisak?

Pritisak može biti samo moralan i zakonski. Mi imamo najveći moralni autoritet, kojeg priznaju mnogi, a to je Papa, koji je na našoj strani. Nadamo se da će doći do međunarodne saglasnosti i da će se svugdje slijediti iste smjernice.

Kada se na jedno mjesto dovede toliko učesnika, koji se bave zloupotrebom djece na internetu, onda se nauči i mnogo toga o najboljim praksama i primjerima, kada je u pitanju zaštita djece i mladih. Ko prednjači i u kojim zemljama?

Postoji, na primjer, međunarodna organizacija ECPAT. Naravno da su zemlje kao što su Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Švicarska ili Njemačka daleko ispred. Ipak, to je tek oko 15% svih zemalja svijeta. Uspjeha već ima, no pri naporima još uvijek ima nedostataka. Na primjer, postoje zaštitni programi za računare, koje roditelji kupuju kako bi zaštitili djecu. Ipak, već jako mala djeca su lukava i brzo prozru ove mehanizme. Mnogi se roditelji i učitelji osjećaju preopterećenima. Ali, i na tome se radi. Stižu odlični programi i inicijative, ali ih nažalost zemlje ne razmjenjuju.

Da li će u Rim biti pozvane i žrtve?

Odlučili smo da ne pozivamo one koji su direktno pogođeni seksualnim uznemiravanjem na internetu, kako bismo izbjegli rizik ponovne traumatizacije. Ipak, dolaze mladi sa različitih univerziteta, iz različitih dijelova svijeta, koji su odrasli sa opasnostima na internetu. Oni će biti kao glas mlade generacije, bit će „starosjedioci digitalnog svijeta". Radi se o zajedničkom pristupu, koji se može garantovati samo uz različite učesnike. Zato smo sretni što su svi koje smo pitali, iz svih dijelova svijeta, odmah pristali.       

No, sve je više propalih pokušaja da se mladi na internetu zaštite. Zašto ste uvjereni da će vaš kongres napraviti pozitivne promjene?

Ljudi će primijetiti da nisu usamljeni u svojoj borbi za bolju zaštitu, za provođenje zakona i za bolje odgojne metode. Osim toga – kada se temom toliko bavimo u javnosti, primijeti se da ona angažira mnogo više ljudi nego obično. Nadamo se da kongres neće ostati samo kap u moru i da će se širiti i dalje.

Intervju je vodio Hans Zollner. On je voditelj Instituta za psihologiju pri Papskom univerzitetu Gregoriana. Ovaj jezuit je teolog i psiholog. Od 2014. je član Papske komisije za zaštitu maloteljnika.