Ne smijemo odvraćati pogled od nasilja u društvu!
8. august 2018
Čitanje izvješća o ovom slučaju se teško mogu podnijeti. Kako je moguće da jedna majka godinama ne samo da je dopuštala svom partneru da siluje njezinog sina nego je i sama nad njim vršila seksualno nasilje? I to nije bilo sve. Ona je preko internetskih foruma svoje dijete nudila mušterijama po cijelom svijetu. Slučaj je šokirao Njemačku. Sada su počinitelji i osuđeni.
Kako je uopće netko u stanju tako nešto učiniti? Kako je moguće da jedna majka tako nešto učini? Koliko zla čuči u nama? Slike koje prodiru u svijest su toliko nepodnošljive da čovjek najradije poželi potpuno ih blokirati. Ionako ima dovoljno loših vijesti ovih dana. To je postalo neizdrživo.
Dječak je jedva napunio deset godina
Istina, ako konkretno pokušamo zamisliti što je to dijete proživjelo posljednjih godina, čovjeku postane mučno. Pa dječak je jedva napunio deset godina. Postoji želja da se jednostavno sve zaboravi i blokira.
No upravo to ne smijemo učiniti.
Istina, ovaj slučaj koji se dogodio u južnonjemačkom Staufenu, je po svojoj brutalnosti ekstreman. No to ne znači da u drugim dijelovima Njemačke nema nezamislivog nasilja unutar obitelji. Poput slučaja u Staufenu gdje polako na površinu izlazi i spoznaja da su i nadležne ustanove imale dovoljno indicija koje su ih trebale natjerati na djelovanje. Kako je moguće da u zemlji poput Njemačke s vrlo složenim spletom državnih službi jedan već prije osuđivani pedofil živi pod istim krovom s jednim djetetom? Kao što je to bio slučaj u Staufenu.
Više novca za urede za zaštitu djece i mladih
Tražiti neki smisao i logiku kada su u pitanju zločini poput ovog ne vodi nikuda. No ovakvi slučajevi bi njemačko društvo morali natjerati na sučeljavanje. Uredi za zaštitu djece i mladih moraju biti bolje opremljeni kako bi bili u stanju učiniti zaista sve što je moguće kada je u pitanju zaštita najslabijih. Neprihvatljivo je da se u ovoj bogatoj zemlji državne službe žale da im nedostaje kapaciteta za zaista dublje istraživanje svakog sumnjivog slučaja. Na kraju je zadaća svakog od nas da pažljivo sluša, ne odvraća pogled, prijavi ako mu nešto sumnjivo upadne u oči. Čak i kada to iziskuje izlazak iz vlastite zone komfora.
Jer jedno društvo se mjeri po tomu kako se odnosi prema najslabijima. I jedno društvo nije apstraktni pojam nego se sastoji od svih nas. Mi smo ti koji ne smiju zatvarati oči.