EU satjerana u prinudni brak sa Kinom i Rusijom
28. juli 2018
U noći između 13 i 14. jula napunile su se tri godine od sklapanja sporazuma o atomskom programu: U bečkoj palati Coburg je nakon 13 godina teških pregovora najavljeno okončanje spora sa Iranom.- Sklopljen je "Joint Comprehensive Plan of Action" (JCPoA). Ovaj sporazum u Evropi važi kao veliki uspjeh istrajne diplomatije novije istorije. Svoj treći rođendan je sporazum dočekao u teškom stanju. Nakon izlaska SAD-a iz njega, on se, tako reći, našao na intenzivnoj njezi. A koliko je opasna postala retorika posebno između Vašingtona i Teherana, pokazuju prijetnje, razmijenjene prošlog vikenda putem twittera.
Tokom obraćanja veteranima u Kanzasu Trump je napisao: "Spremni smo na novi deal, ali ne na onaj koji je napravila prethodna administracija i koji je bio katastrofa"
Sabotaža SAD-a
Za sporazum koji je između ostalih postigla Obamina administracija su se ponovo izjasnile sve ostale zemlje koje su ga potpisale - Njemačka, Engleska, Francuska, Rusija, Kina i Iran. Međutim SAD nisu samo izašle iz atomskog sporazuma sa Iranom već, po riječima Ellie Geranmayeh iz European Council of Foreign Relations, Vašington sabotira sve pokušaje za spasavanje atomskog deala. "SAD rade aktivno na tome da Evropljanima učine nemogućim da se pridržavaju atomskog sporazuma, rekla je Geranmayeh za DW.
Sredstvo kojim se služe Amerikanci je primjena oštrih sekundarnih sankcija i pritiska na svaku zemlju i preduzeće, koje želi očuvati privredne veze i kanale sa Iranom. Za Teheran su posebno bolne finansijske sankcije, koje zemlju odvajaju od međunarodnog platnog prometa, ali i pokušaj SAD da izvoz iranske nafte svede na nulu. Najave SAD-a su dovele do egzodusa međunarodnih kompanija u Iranu a za sve veći broj evropskih privrednih konsultanata je deal sa Iranom već mrtav.
Bez ekonomskih stimulansa Iran ne može da udovolji obavezama iz sporazuma.Zato poslanik Zelenih Omid Nouripour za DW naglašava da je stvaranje stimulansa najveći izazov. "Centralno je pitanje izvoz. Evropa mora stvoriti instrumente koji bi omogućili isporuku nafte iz Irana."
Otpor Turske
Lakše rečeno, nego urađeno. Mjesecima su delegacije Ministarstva finansija SAD i Ministarstva vanjskih poslova na putu po svijetu kako bi značajne kupce odvratile od dalje kupovine iranske nafte. Rijetko su ove delegacije doživljavale poraz poput onog u Ankari prošle sedmice, koji je iskusio zamjenik šefa odjeljenja za finansiranje borbe protiv terorizma Marshall Billingslea. Turski šef diplomatije Mevlüt Cavosoglu je citiran u medijima kada je rekao da Turska neće učestvovati u američkim sankcijama jer smatra da su pogrešne i da će u konačnici i dalje kupovati iransku naftu.
Ali, američke delegacije najčešće su uspješne u odvraćanju mušterija od kupovine iranske nafte. Francuski "Total" i nizozemski "Shell" prestali su da je kupuju. Šef upravnog odbora koncerna "Total" Patrick Pouyanne je to obrazložio time da nijedna međunarodna kompanija ne smije riskirati da bude isključena iz finansijskog sistema SAD. A time Amerikanci prijete. I iz Indije, Južne Koreje i Japana stižu informacije o smanjenju porudžbi iranske nafte.
Za Iran je to crvena linija. Ekonomsko preživljavanje ove zemlje zavisi od eksporta nafte. Zato je predsjednik Irana Hassan Rohani tokom posjete Evropi početkom jula izjavio: "Pretpostavka da Iran bude jedini proizvođač nafte koji ne može da je izvozi je pogrešna". On je dodao da će Revolucionarne garde osigurati da neprijatelj konačno shvati da će ili svi ili niko koristiti Hormušku cestu i moreuz (tjesnac). Kroz njega se transportuje 35 posto nafte, koja se izvozi morskim putem. Ko zatvori ovaj moreuz, riskiraće vojni sukob između iranske i američke mornarice.
Rohanijeva izjava predstavlja zaoštravanje iranske pozicije. Ali posmatrači kao ekspertica Geranmayeh ipak smatraju da će Iran istrajati na strategiji strpljivosti. Ovakva situacija mogla bi potrajati do novembra.Teheran će sačekati izbore za američki Kongres u oktobru. Tu će se izvući zaključci o tome da li se sa Trumpom treba računati još dvije i po godinje ili znatno duže. Teheran želi i sačekati da vidi šta će, politički i ekonomski, donijeti razgovori sa EU, Rusijom i Kinom.
Usaglašavanje Brisela, Moskve i Pekinga oko Irana političar Zelenih Nouripour smatra ispravnim. No, transatlanski odnosi time ulaze u ozbiljnu krizu. "EU se tjera u prinudni brak sa Rusijom i Kinom", kaže Nouripour i dodaje da američka politika Donalda Trumpa ugrožava sigurnost Evrope. Ujedno jača uticaj mudžahedina, autoritarne, nasilne i omražene opozicione grupe u Iranu. "Ovakva politika znači rat", smatra političar Zelenih Nouripour.