Tramp i Iran: Sve podsjeća na scenario iz Iraka
9. maj 2018
U čudo više niko nije vjerovao. Uoči odluke Donalda Trampa bilo je još samo špekulacija o tome koliko će drastičan biti njegov zaokret. Da li će možda negdje ostati otvorena vratanca za razgovor? Da li su diplomatske inicijative Evropljana imale ikakvog efekta?
Ništa od toga. Sada znamo da Sjedinjene Države definitivno izlaze iz Zajedničkog obuhvatnog akcionog plana, poznatog kao atomski sporazum sa Iranom. Sve sankcije, koje su bile stavljene na led, momentalno se vraćaju na snagu. Od svih načina da se izađe iz sporazuma, ovaj je najopasniji.
Svijet svakako neće postati sigurniji. Još tokom Trampovog govora berze su zabilježile skok akcija firmi koje prodaju naoružanje. Indirektna posljedica je što ovo američko kršenje ugovora neće nimalo olakšati dolazeći samit Trampa i sjevernokorejskog moćnika Kima Džong Una.
Tramp objašnjava da dil sa Iranom nije uzeo u obzir bezbjednosne interese Amerike. No kako će izlazak iz sporazuma služiti američkim interesima, to ostaje Trampova misterija.
Sporazum je uspostavio provjere koje su sprječavale Iran da razvije atomsku bombu čime je spriječeno nuklearno naoružavanje u regionu. To i ništa drugo je zadatak sporazuma. Čak ni Trampov ministar spoljnih poslova Majk Pompeo, poznat kao "antiiranski jastreb" ne dovodi u pitanje to da li Iran ispunjava svoje obaveze.
Tramp ima problem sa Iranom a ne sa sporazumom
Tramp „nema problem sa atomskim sporazumom već sa Islamskom Republikom Iranom", rekao je jedan francuski diplomata. Zato su posljednja četiri mjeseca pregovora između evropskih partnera i SAD unaprijed bili osuđeni na propast – uprkos svim ustupcima evropskih lidera i diplomatskoj ofanzivi na Vašington koji su posjetili Emanuel Makron, Angela Merkel i Boris Džonson.
Tramp se u Bijeloj kući uporno okruživao antiiranskim jastrebovima. Osim Pompea, tu je i novi savjetnik za nacionalnu bezbjednost Džon Bolton. On je još prošle godine napisao: „Američki proklamovani cilj mora biti da se Islamska revolucija iz 1979. okonča prije njene četrdesete godišnjice." Izraz regime change se u kontekstu Irana u međuvremenu zastrašujuće često pominje.
Zastrašujuće jer je Bolton imao centralnu ulogu i u predigri rata u Iraku 2003. godine. Poznate su katastrofalne posljedice koje je po region imala ta protivpravna agresija. Poznato je i da su kao povod za rat iskorištene laži.
U objašnjenju za istupanje iz sporazuma sa Iranom se američki predsjednik pozvao isključivo na nastup izraelskog premijera Benjamina Netanjahua početkom prošle sedmice. A taj je nastup očito bio propagandni šou. Stari sumnjivi materijal je recikliran i objavljen u novom pakovanju i nema nikakvog značaja po sadašnje stanje iranskog atomskog programa.
Trampova odluka dovodi u pitanje jasne rezultate dvanaest godina intenzivne diplomatije, a ne nudi nikakvu alternativu. Sada će mnogo zavisiti od jedinstva Evropljana, od njihove čvrstine i volje da zajedno sa ugovornim partnerima Rusijom i Kinom ponude Iranu dovoljno kako bi se držao odredbi sporazuma bez obzira na američki izlazak iz sporazuma. Prekoatlantska pukotina postaće još dublja.
Očekuje se da će povećani pritisak na Teheran ojačati tamošnje tvrdolinijaše i potisnuti umerene snage u defanzivu. Time rastu šanse da dodatno eskalira stanje u jednom od brojnih kriznih žarišta poput Jemena, Sirije, Libana ili Iraka.
Do daljeg se odlaže stvaranje bezbednosne arhitekture na Bliskom istoku koja bi podmirila opravdane interese svih strana. A to je bio jedini put za pravi mir u regionu.