Njemački muslimani nisu roboti Kurana

„Islam ne spada u Njemačku, ali naravno da muslimani koji žive u ovoj zemlji spadaju u Njemačku", rekao je Zehofer prije nekoliko dana. Ta izjava zapravo je toliko otrcana i besmislena da ne zaslužuje posebnu pažnju.

Ipak, nije mali broj političara i važnih ličnosti koje zavodljiva moć populizma podstiče da uporno raspiruju „debatu o islamu" u Njemačkoj. Ona je zapravo odmakla mnogo dalje nego što bi se to moglo zaključiti po toj apstraktnoj i populističkoj izjavi. Nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Volfgang Šojble još prije 13 godina sazvao je prvu njemačku Islamsku konferenciju, a prije gotovo deset godina osnovane su prve katedre za islamsku teologiju na njemačkim univerzitetima.

Muslimani ne postoje bez islama

Zehoferovo razdvajanje muslimana i islama ne može se opravdati ni sadržinski, ni praktično, a ponajmanje u pravnom smislu. To gledište jeste i ostaje daleko od stvarnosti i razlozi za to su očigledni.

Prvo, ako građani i građanke ove zemlje u nešto vjeruju ili ne vjeruju, to je u krajnjoj liniji njihova privatna stvar. Religija ne određuje pripadnost našoj zemlji. Što se tiče pogleda na svijet, naš ustav je liberalan demokratski i neutralan. On čak propisuje slobodu vjeroispovesti kao jedno od osnovnih prava.

Drugo, ako građani spadaju u našu ustavom uređenu naciju, onda tu automatski spada i njihova religija. U krajnjoj liniji, njemački državljani muslimanske vjere ne mogu se razdvojiti od njihove religije.

I treće, ako se stalno postavlja pitanje pripadnosti islama Njemačkoj, svi muslimani se svode na jednu bezličnu, homogenu masu – oduzima im se individualnost.

Ali njemački muslimani nisu roboti Kurana – veoma mali broj muslimana u ovoj zemlji izjašnjava se isključivo na osnovu religije, iako se pojedina konzervativna islamska udruženja trude da se takav utisak stvori. Pored toga, u islamskom kontekstu, identitet može da se shvati samo u množini.

Politika identiteta preko razgraničenja

Horst Zehofer vodi opasnu i klišeiziranu politiku identiteta na grbači muslimanske manjine. Ta politika je opasna, jer izaziva iritaciju i bolne probleme identiteta upravo kod mladih ljudi koji nemaju drugu domovinu osim Njemačke. To otežava zadatak novog Ministarstva domovine koje teži da pomogne mladim ljudima da se identifikuju s našom zemljom i to je medveđa usluga integraciji.

Takođe, zasnovana je na klišeima, zato što poriče uticaj islama na Njemačku i Evropu. Tu sigurno spada i konstrukcija judeo-hrišćanskog identiteta koja nije istorijski održiva, ali se isuviše često pominje u običnom razgovoru.

Činjenice, a ne simboli

Nema spora: vidljivost muslimana u javnom prostoru iritira određene segmente stanovništva. Ali to nema ništa sa „islamizacijom Zapada" već sa slobodama koje garantuje naš ustav. A ustav diktira i institucionalno izjednačavanje islama s hrišćanskim crkvama. Zbog toga je važno da se uvijek iznova i uvijek temeljno raspravlja o odnosu između religije i države. Ali u tim debatama ne smeju da se izbjegavaju hitni i stvarni problemi dok rasprava ostaje na simboličkom nivou.

Konkretna politika mnogo je složenija od identitetskih diskursa. Novi ministar unutrašnjih poslova bi trebalo da se brine o unapređenju zajedničkog života u društvu koje se sastoji od mnogih religija i mnogih zajednica.

Veliki posao za Zehofera

Na primjer, on bi pod hitno trebalo da obezbijedi dovoljan nivo zaštite od terorističkih napada za sve džamije u Njemačkoj. Uz to bi morao da podrži napore njemačkih pokrajina koje nastoje da ponude opciju islamske vjeronauke na teritoriji čitave zemlje. Dakle, novi ministar zaista ima posla.

I oživljavanje Islamske konferencije bila bi dobra ideja. Ona bi služila kao nacionalna platforma za dijalog u okviru koje bi moglo da se raspravlja o uvođenju islama u strukture njemačke države, i gdje bi mogli da se uspostave obavezujući ciljevi za jedno moderno, imigrantsko društvo. I sve to na osnovu učešća i jednakih šansi za sve građanke i građane ove zemlje.