Njemačka se bori sama sa sobom
19. mart 2018
Bilo je to ekspresno. U svom prvom intervjuu novi ministar domovine, Horst Zehofer je jasno stavio do znanja kako bi po njegovom mišljenju trebalo voditi debatu o domovini i integarciji: polarizirajući i isključujući. U njegovoj rečenici 'islam nije dio Njemačke' se upravo krije inicijalna kapisla, koja potiče podjelu Njemačke. I to u vremenu kada se događa sve više napada na džamije i druge islamske objekte.
I to nije opasno samo za suživot u Njemačkoj, već je prijetnja i za održanje same Evropske unije. Jer, u duhu isključivanja i ograničavanja savez teško da bi mogao preživjeti. Zehoferov zahtjev da se Šengenski sporazum suspenduje na neodređeno vrijeme mogao bi da dovede do novih nesigurnosti.
Propuštena prilika
No, nije samo opasno da se Horst Zehofer odlučio za ovakav ton. To je takođe i jedna propuštena prilika. Jer, to ne pokazuje na kraju uzavrelu debatu, koju je ovaj čovjek iz Bavarske još jednom izazvao, to pokazuje sljedeće: dok se jedna strana ljutito okreće, drugi aplaudiraju snažno govoreći: 'Konačno da neko kaže ono što mislimo!'
Mudar čovjek ne bi ovaj konflikt potpirivao ovakvim rečenicama. Upravo zbog toga što je nov na funkciji, ima šansu da se približi mnogim Nijemcima koji se osjećaju nesigurno ili ugroženo. Četiri miliona muslimana živi u Njemačkoj. I to je činjenica. Onaj ko kaže da njihova vjera nije dio nas, na kraju pomaže ekstremističkim snagama.
Koji je islam dio Njemačke?
Zašto Zehofer jednostavno nije pitao - koji islam je dio Njemačke? Tako bi obavezao islamska udruženja u ovoj zemlji da i ona odgovaraju za miran suživot i da učestvuju njegovoj organizaciji. Zašto ne proba da radi sa muslimankama i muslimanima koji se čvrsto drže našeg ustava? Oni za koje se podrazumijeva da se zalažu za jednoakopravnost muškaraca i žena, kao i protiv diskriminacije homosekusalaca. U takvom duhu bi nova Savezna vlada trebalo da se nosi sa izazovima koje nosi integracija. I to bi bila konstruktivna mogućnost da se tretiraju strahovi onih koji su birali desno populističku partiju AfD i tako je doveli u parlament.
Zato nije slučajno da je Njemačkoj bilo potrebno skoro pola godine da formira vladu. I to upravo oslikava koliko se Njemačka u osnovi bori sa svojim identitetom useljeničke zemlje. Tako je permanentno fokusiranje na islam samo još jedan dokaz bespomoćnosti.