Islam i Njemačka, po ko zna koji put

„Ah, sa tim islamom uvijek imamo neko hektično izbacivanje i ubacivanje. Čas islam pripada Njemačkoj, kako je jednom rekao bivši predsjednik Kristijan Vulf, a sada opet on ne pripada Njemačkoj, kako je novi ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer izjavio u jednom intervjuu. Tome je zatim protivriječila kancelarka, islam je dobrodošao za stolom! Ali mora se lijepo ponašati! I nikako ne smije dizati noge na sto", ironičan je Arno Frank, komentator Špigel onlajna.

Povod je izjava novoizabranog ministra unutrašnjih poslova, sporta, izgradnje i domovine Horsta Zehofera, dojučerašnjeg bavarskog premijera. „Islam ne pripada  Njemačkoj. Njemačka je prožeta hrišćanstvom", rekao je on za tabloid Bild. Muslimani koji žive u Njemačkoj tu naravno spadaju, dodao je Zehofer, ali to ne znači „da iz lažnog obzira treba da odbacimo tradicije i običaje tipične za našu zemlju". Rekao je još: „Muslimani moraju da žive sa nama, a ne pored ili protiv nas."

Duga je, zamorna i prije svega jalova diskusija o „pripadanju" ili „spadanju" islama u Njemačku. Konzervativac Volfgang Šojble je, tada kao ministar unutrašnjih poslova, još 2006. rekao da islam u međuvremenu pripada Njemačkoj, baš kao i bivši predsjednik Kristijan Vulf 2010. godine. I svaki put kad neko kaže da „islam (ne) pripada Njemačkoj" počne duga debata u kojoj svako ima svoje mišljenje, samo što nikako da se objasni kako u praksi izgleda to „propadanje" i šta se mijenja ocjenom da neka religija „pripada" ili „ne pripada" jednoj demokratskoj zemlji u kojoj je svima zagarantovana sloboda vjeroispovesti.

„Kreće dakle uobičajena debatna oluja, politička jedra naduvana su već u svim mogućim pravcima", piše dalje Arno Frank za Špigel onlajn o izjavi Zehofera. „Konzervativci su saglasni sa njim. Zeleni i Ljevica proglašavaju to za 'neodgovornost' i 'piromaniju'. Socijaldemokrati upućuju na Član 4 Osnovnog zakona: 'Sloboda vjeroispovesti, savjesti i sloboda religijskog i svjetonazornog izjašnjavanja su nepovredivi.' A desničarski populisti tvrde da je Zehofer svoje mišljenje 'doslovno preuzeo iz našeg programa'.

Nije preuzeo. To njemu naime nije potrebno. Horst Zehofer je ono što smo ranije, prije pojave nove desnice, zvali 'pravi desničar'. Ambicioznim planovima za konsekventne deportacije migranata pokazao se kao tvrd orah. Sada ovaj katolik u očuvanoj bavarskoj tradiciji pokušava da odvuče svoju Hrišćansko-socijalnu uniju (CSU) toliko udesno, da desno od nje više ne ostaje mjesta na koje bi mogao stati program Alternative za Njemačku."

Berlinski Tagesšpigel pokušava da raspetlja Zehoferovu logiku da islam ne pripada, ali muslimani pripadaju Njemačkoj. „To pomalo podsjeća na držanje Katoličke crkve prema homoseksualnosti. Prema njoj, homoseksualnost se nikako ne može odobriti, ali homoseksualcima treba prići sa poštovanjem, samilošću i taktom. (…) Rečenice ovog tipa često se čuju, recimo: Ne volim veganstvo, ali neki vegani su fini ljudi. Po volji se umjesto veganstva može reći komunizam, patriotizam ili hrišćanstvo."

List Zidkurir (Konstanc) piše: „Horst Zehofer se nije još ni raskomotio u novoj kancelariji, a već raspaljuje debatu koja nikome više ne treba. Očito novi ministar namjerava da u Velikoj koaliciji zauzme ulogu konzervativnog borca za kulturu. I za to ima jak razlog: najesen Bavarci biraju, a CSU mora da se brani od konkurencije zdesna. Antiislamska retorika uvijek pali. Čak se i Hrišćansko-demokratska unija od toga distancira. Moderna demokratija ne može pojedine religije ni da izopštava, ali ni da ih favorizuje. Ako nešto pripada Njemačkoj, onda je to sloboda vjeroispovesti."

Ugledni Zidojče cajtung piše: „Nakon posljednjih sedmica, u kojima se dogodilo 26 napada na džamije u Njemačkoj, ovo je neshvatljivo neosjetljiva izjava i za svaku je osudu. Kancelarka je stoga odmah pokušala da dovede stvari u red. Ona zna da će, ako CSU ovako nastavi, mjeseci do pokrajinskih izbora u Bavarskoj postati nesnosni. Cijela savezna republika bi mogla da bude uvučena u bavarsku predizbornu kampanju, jer CSU uza zid pokušava pribiti Alternativu za Njemačku."

Rajn cajtung iz Koblenca komentariše: „Najveće iznenađenje kod debate o tome da li islam pripada Njemačkoj jeste da ta debata i dalje pali. Čim neko sa tavana izvuče temu koja ima veze sa integracijom, debata proključa kao da u zemlji nemamo drugih briga. Bolje nam je da pričamo konkretno o našim vrijednostima nego da se stalno apstraktno svađamo o ulozi islama u Njemačkoj. Postoje grupe muslimana kod kojih moramo konsekventno insistirati na poštovanju ustavno ukorijenjenih vrijednosti. Tu spadaju recimo jednakopravnost muškaraca i žena, sloboda mišljenja i sloboda vjeroispovesti."

priredio Nemanja Rujević

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android