Islamisti i neonacisti su dvije strane iste medalje

DW: Gospođo Ebner, u svojoj knjizi opisujete islamiste i desničarske ekstremiste kao dvije strane iste medalje. Šta je zajedničko tim dvjema grupama?

Julia Ebner: Obje grupe povezuje uvjerenje da postoji sukob između "Zapada" i "islama" ili između kultura i "rasa". Obje grupe njeguju antisemitske teorije zavjere i imaju veoma slične predstave o ulozi žene ili porodice. Obje se zalažu za zaokret od modernog društvenog razvoja i povratak u navodno bolje društvo. Obje također njeguju teorije zavjere u vezi sa ulogom globalnih elita. Isto tako, obje grupe dramatično govore o "invaziji stranog" – islamisti o vladavini Zapada nad Bliskim istokom, a desničarski ekstremisti o imigraciji.

Nacionalsocijalisti su održavali bliske odnose sa nekim islamskim imamima. Primjerice, poznata je veza između Hitlera i Amin al-Huseinija, jeruzalemskog muftije. Postoje li još neki slučajevi takve saradnje?

Samo pojedinačno. Međutim, danas u nekim desničarskim ekstremističkim grupama postoji nešto poput idealizacije džihadista. Desničari se dive ideji mučeništva. Američki neonacist Andrew Anglin, na primjer, tvrdi da je značajno doprinio nastanku desničarske ekstremističke "Zlatne zore" u Grčkoj. Tokom stvaranja partijske strukture on je bio inspirisan šiitskim Hezbollahom u Libanu. Politički i socijalni angažman je ono što povezuje desničarske ekstremiste i islamiste.

Pročitajte i: Postoji li sličnost između desnog i lijevog terorizma?

U kojim globalnim političkim i socijalnim okolnostima se razvija islamistički i desničarski ekstremizam?

Svijet je tokom poslednjih nekoliko godina doživio cijeli niz kriza. Posljedica toga je da  se mnogi ljudi na Zapadu, kao i na Bliskom i Srednjem istoku, osjećaju kao da su prepušteni sami sebi. Došlo je do gomilanja frustracija. Posebno mlađi aktivisti su u velikoj mjeri iskorišteni za te svrhe. Prema mojoj procjeni, stvoren je utisak o velikom sukobu između Istoka i Zapada, koji je posebno uvriježen kod mladih generacija, a koji se pak jako učvrstio nakon terorističkih napada iz 2001. godine na New York. Postmilenijska generacija je odrastala uz taj osećaj. A to je bila i generacija koja se prva našla u IS-ovom propagandnom fokusu. Većina boraca koji su odlazili iz Evrope na Bliski Istok pripadali su starosnoj grupi od 18 do 24 godine. Nasuprot tome, Andrew Anglin je ova godišta nazvao Generacija Ciklon - aludirajući na gas "ciklon B" koji su nacisti koristili tokom masovnih smaknuća. On pretpostavlja da je upravo ova generacija veoma pogodna za njegovu ideologiju.

Vi upoređujete i strategije tih dviju grupa. Šta ih to povezuje?

Na strateškom nivou one jedna drugoj idu na ruku. Obje grupe pokušavaju da što više polarizuju društvo, kako bi rat, u čije izbijanje su oni uvjereni, čim prije počeo. Obje grupe žele ubrzati to sučeljavanje, jer su ubijeđene da bi tada obje bile u znatno boljem položaju. U šifrovanim nacističkim mrežama na internetu spominje se "Dan X", kao dan u kojem će doći do rata "rasa" ili kultura. Zbog toga oni smatraju da, kako bi spriječili poraz, moraju preventivno napasti svoje protivnike. Isto se odnosi i na retoriku desničarskih ekstremista, kao i na "Islamsku državu" (IS). Za islamiste postoji taj "End –of-times" mit, prema kojem će doći do sukoba između muslimana i nemuslimana. U pozadini ovih apokaliptičkih scenarija je da obje strane vjeruju u prepoznavanje određenih znakova, kao što su, primjerice,  prirodne katastrofe. To se posebno odnosi na islamiste, a djelimično i na desničarske ekstremiste.

Čime se može suprotstaviti ovim pričama? Kako spriječiti mlade ljude da se priključe njima?

U preventivnom radu stekli smo iskustvo da su iznenađujući doživljaji sa onima koje podrazumijevaju za protivnike veoma korisna - kada se, na primjer, dogodi konstruktivan razgovor. Čak su i bivši ekstremisti od velike pomoći u prevenciji. S jedne strane, oni imaju veliko iskustvo, a s druge strane, uživaju visok stepen kredibiliteta među mladima. Ako se uspije dovesti u pitanje bar jedan dio slike tog svijeta, može se doći do daljeg deziluzioniranja, a na kraju tog puta je okretanje od ekstremizma. Također, često je korisno kada se takvim osobama jasno predoče političke posljedice njihovog pogleda na svijet - katastrofalne posljedice koje oni uzrokuju svojim postupcima.

Pročitajte i: Desni ekstremizam studentskih bratstava?

To očigledno znači i da su slučajnosti mogu biti veoma važne. Ali, može li to biti sve, imajući u vidu veliki broj ugroženih mladih ljudi na objema stranama?

Ne. Zbog toga je nastala jedna taktika u prevenciji, a to je da se do pomenutih ključnih iskustava dođe vještački. To smo pokušali uraditi u interventnim programima. Ali to se prije svega odnosi na osobe čija je ideologizacija u određenoj mjeri napredna. Kod osoba koje su još u početnom stadiju mi pokušavamo da izazovemo kritičko razmišljanje i društvenu odgovornost. Nadam se da ćemo kod tih osoba moći dovesti u pitanje uobičajene crno-bijele slike svijeta.

Sada se i u široj javnosti pojavila značajnija zabrinutost, koja je Njemačkoj prisutna od 2015. godine, kada je u zemlju došlo oko 800.000 izbjeglica i migranata. Kako se baviti tim problemima šire populacije?

Mnoge od ovih birga su potpuno legitimne. O tome se mora otvoreno govoriti, jer se upravo sada nalazimo na putu ka pluralističkim društvima. Postoje mnoga kreativna rješenja naizgled nerješivih problema. Na primjer, može se pokazati kako migranti mogu doprinijeti u različitim društvenim segmentima. U Austriji se poslodavci potiču da pokušaju uposliti migrante. Ovdje se govori o kompanijama koje još nisu razmatrale ovu mogućnost. U suštini je važno otvoreno govoriti o brigama i diskutovati.

Julia Ebner je naučnica koja se bavi istraživanjem ekstremizma i terorizma na Londonskom institutu za strateški dijalog (ISD). Izdavačka kuća Theiss izdala je njenu  knjigu "Bijes. Šta od nas prave islamisti i desničarski ekstremisti".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android