Resocijalizacija bivših islamista

Četvrtina povratnika iz područja gdje pripadnici "Islamske države" vode džihad surađuju sa njemačkim snagama sigurnosti: To je samo jedan od zaključaka iz studije o uzrocima radikalizacije, a o kojoj je izvještavao list "Die Welt". U studiji koju je proveo Hessenski centar za borbu protiv ekstremizma (HKE), a po nalogu Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA) i Službe za zaštitu ustavnog poretka (BfV), provjereno je skoro 800 životopisa islamista između 13 i 62 godine, a koji su se iz Njemačke priključili terorističkim grupama u inozemstvu.  

DW: Svaki četvrti islamista koji se vratio u Njemačku surađuje sa vlastima, ali se tek svaki deseti vraća deziluzioniran i frustriran. To ne zvuči kao pozitivna bilanca. 

Thomas Muecke: Ti podaci se teško mogu staviti u kontekst. Suradnja sa sigurnosnim organima može biti i taktično ponašanje ukoliko je neko počinio krivična djela. Iz toga se ne može izvesti zaključak o tome da li se neko zaista oprostio od svoje ekstremističke ideologije. Međutim, primjećujemo da, za razliku od ostalih europskih zemalja, mi u Njemačkoj možemo vrlo intenzivno i sistematski surađivati sa tzv. povratnicima iz Sirije, u pojedinim saveznim pokrajinama se to odvija posebice dobro, i mi te šanse trebamo iskoristiti. Moramo pokušati svakog čovjeka koji se vratio, pedagoškim radom izvući iz te scene. U pojedinačnim slučajevima je to već imalo uspjeha, u širem smislu će se moći reći tek za dvije, tri godine.

Kakva su Vaša iskustva o tome zašto mladi ljudi iz Njemačke odlaze u navodni vjerski rat?

Razlozi mogu biti veoma različiti jer ne postoji klasični proces radikalizacije. Može biti da su ovi mladi nagovoreni da se priključe selefijskoj sceni gdje se zadovoljavaju njihove emocionalne potrebe za sigurnošću, osloncem i identitetom. Na ovoj sceni nastaje moralni pritisak: 'Moraš uraditi nešto. Tamo ubijaju tvoju braću i sestre.' Jedan drugi razlog bi mogao biti taj da su toliko otuđeni od društva da vjeruju da moraju napraviti novi početak. A onda naravno postoje i ljudi koji već sa puno mržnje u sebi putuju tamo kako bi tamo mogli provesti svoje nasilne fantazije.

Iz studije HKE, BKA i BfV, prema navodima "Die Welt-a" proizilazi to da su islamisti u Njemačkoj prije svega radikalizirani u prijateljskim krugovima i selefijskim džamijama. Tek na trećem mjestu se navodi internet kao faktor radikalizacije. Šta to znači za Vaš posao?  

Internet i socijalne mreže igraju najprije unutar same scene veliku ulogu. No mladi ljudi daleko najviše bivaju nagovoreni od strane vršnjaka. Ekstremisti pokušavaju prouzrokovati jaz između mladih i njihove socijalne sredine kako bi njima lakše mogli manipulirati. Stoga je za deradikalizaciju uvijek potreban kontakt od čovjeka ka čovjeku. To se dešava nerijetko upravo u zatvoru gdje se primjerice povratnici nalaze zbog podrške nekoj terorističkoj organizaciji.  

Dosadašnje iskustvo je pokazalo da se tamo s njima može raditi dugi vremenski period i oni se mogu polako osloboditi te idologije. Ali, to se ne dešava od danas do sutra. Ako se neko vrati iz područja gdje se vode borbe i kaže mi da se on distancirao od svega, to nije vjerodostojno. Vjerodostojan je samo polagani proces izlaska.

Sedam posto onih koji su iz Njemačke otputovali priključivši se islamistima su, prema podacima iz pomenute studije, maloljetnici. Vi prije svega radite sa mladima. Jesu li mladi ljudi posebice prijemčivi za radikalizaciju?

Esktremisti uvijek traže grupe stanovništva na koje je osobito lako utjecati. To su mladi ljudi zbog njigove starosti, odnosno njihove potrage za identitetom jer oni imaju konflikte sa svojom socijalnom sredinom. Brojni se radikaliziraju već od 14. godine života, a najveća starosna grupa su mladi između 18-19/20 godina.

Što se tiče obrazovanja moramo biti oprezni: Ovdje nije riječ samo o ljudima koji žive u lošim životnim uvjetima, praktično svaku porodicu može pogoditi to da njeno dijete bude privučeno ekstremističkom scenom. No to se može dogoditi i svim drugim ljudima koji imaju potrebu za zaštitom. Ekstremisti pokušavaju pristupiti i izbjeglicama ili psihički labilnim osobama za koje se nadaju da će im moći na neki način prići kako bi ih instrumentalizirali za svoje ciljeve. 

Prema podacima iz studije broj onih koji su otputovali u Siriju ili Irak je smanjen. Smanjuje li se i radikalizacija u Njemačkoj?

Ne. To da je smanjen broj odlazak u ratna područja je razumljivo jer su vojni sukobi veoma intenzivni, a prelazak granice više nije tako jednostavno moguć kao što je to bio slučaj prije godinu, dvije. No to ne znači da je fenomen ekstremizma opao. Naprotiv možemo zaključiti da kako na selefijskoj tako i na desničarskoekstremnoj sceni postoji navala. Hvala Bogu povećava se i broj savjetovališta, ali ona nisu još toliko povećana da bi se moglo agirati u cjelosti.

Thomas Mücke, kao voditelj Mreže za prevenciju nasilja, radi između ostalog i sa onima koji se vraćaju iz područja gdje se vodi džihad. Organizacija podržava prije svega mlade ljude pri njihovom napuštanju esktremističke scene.