Nakon pada Asada: hoće li biti suđenja?

Ulaskom sirijskih pobunjenika u glavni grad Damask okončane su godine tiranije bivšeg vladara Bašara el Asada, koji je optužen za zločine kao što su mučenja i upotreba otrovnog gasa nad sopstvenim stanovništvom. Samo od početka građanskog rata 2011. pa do danas, više od 15.000 ljudi mučeno je na smrt, prema Sirijskoj mreži za ljudska prava (SNHR). Ta nevladina organizacija za 98 odsto tih žrtava krivi oružane snage sirijskog režima, a za preostala dva procenta različite milicije – uključujući i sada vodeću islamističku grupu Hajat Tahrir al Šam (HTS), koju su neke zapadne države proglasile za terorističku organizaciju. Takođe se navodi da je Asadov režim odgovoran za veliku većinu od više od 150.000 proizvoljnih hapšenja koliko je zabilježila SNHR.

I dok se situacija u Siriji iz zapadne perspektive i dalje smatra nejasnom, premijer privremene vlade Mohamed el Bašir, i lider HTS-a Abu Mohamed el Džulani, govore o novom vremenu mira i stabilnosti.

Međutim, da bi Sirija započela novo poglavlje, važno je da se ovo vrijeme razriješi, kaže Patrik Kroker iz organizacije za ljudska prava Evropski centar za ustavna i ljudska prava (ECCHR). Cilj je da se moguća želja za osvetom kanališe u proces koji bi bio odgovarajuća reakcija ljudi na nasilnu prošlost, kaže taj pravnik za DW.

Da li će Bašar el Asad lično odgovarati?

Najočiglednije je da bi za optužnice protiv bivšeg vladara Asada nadležan bio Međunarodni krivični sud (MKS) u Hagu. Tu se odlučuje o ličnoj odgovornosti pojedinaca, između ostalog i za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Ali, ni Sirija, a ni Rusija u koju je Asad pobjegao, nisu države-ugovornice tog suda. To znači da MKS u principu ne može da provede svoju nadležnost. Međutim, Klaus Kres, profesor krivičnog prava i međunarodnog prava na Univerzitetu u Kelnu, kaže da, zbog toga što se situacija izmjenila, više nije tako očigledno da MKS ostaje nenadležan.

Mogućnost da se pozove na odgovornost na osnovu odluke Savjeta bezbjednosti UN-a vjerovatno će za sada propasti zbog ruskog veta, kaže Kres u intervjuu za DW. Ali ujedno dodaje da nova sirijska vlada ima priliku da proglasi pristupanje Sirije Statutu MKS-a. Pod novom vladom, Sirija bi mogla i retroaktivno da se potčini jurisdikciji MKS-a. „U tom slučaju bi Asad bio legalno u viziru Krivičnog suda“, objašnjava njemački stručnjak za međunarodno krivično pravo. Politički, međutim, Kres ne vjeruje da je moguće da će Rusija u bliskoj budućnosti Asada predati sudu.

Istrage i suđenja u samoj Siriji?

Stručnjak za ljudska prava Kroker sumnja da će nova sirijska vlada pristupiti haškom sudu i zato misli da će o pitanjima pravde morati da se odlučuje unutar same zemlje.

Prema njemačkoj novinskoj agenciji dpa, lider HTS-a El Džulani već je najavio da će sastaviti spisak bivših oficira koji su bili umiješani u mučenja i da će ih pozvati na odgovornost – uključujući i one koji su pobjegli u inostranstvo.

Za istrage u samoj Siriji bilo bi preporučljivo da se definicije zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina unesu u sirijski krivični zakon, ukazuje profesor međunarodnog prava Kres i podsjeća da se takve odredbe često ne nalaze u nacionalnim zakonima.

On takođe naglašava da se mora ispitati da li su postojeće sirijske pravosudne strukture uopšte sposobne za takve krivične istrage.

Advokat za ljudska prava Kroker vjeruje da je najvjerovatniji model za pravnu obradu slučajeva onaj u kojem bi bile i sirijske i međunarodne komponente. Postavlja se, međutim, pitanje da li u Siriji ima dovoljno specijalizovanog kadra, recimo sudija koje su nezavisne.

A potrebni su i drugi stručnjaci: „Najvažnije je da se s tom nevjerovatno velikom količinom dokaza postupa profesionalno“, naglašava Kroker, koji se u okviru Evropskog centra za ustavna i ljudska prava bavi Sirijom.

Dokazi se moraju osigurati

Na primjer, masovne grobnice ne bi trebalo da se otvaraju neprofesionalno. Takođe – i to uz svo razumijevanje za lokalno stanovništvo – ne bi trebalo da se uništavaju mjesta zločina kao što je zatvor Sednaja ili dokazi kao što su dokumenta tajnih službi. Sve to bi morali da obezbjede stručnjaci.

Inicijative za obezbjeđivanje dokaza već postoje na nivou UN-a: „Međunarodni, nepristrasni i nezavisni mehanizam“ (IIIM) od 2011. prikuplja informacije i dokaze o mogućim zločinima u Siriji i stavlja ih na raspolaganje sudovima.

Postupci u drugim državama

Za zločine u Siriji sudilo se i u trećim zemljama, na primjer u Njemačkoj i Francuskoj. U Koblencu je 2022. godine jedan bivši sirijski pukovnik obavještajne službe osuđen na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti. U SAD je nedavno za mučenja optužen bivši upravnik jednog sirijskog zatvora.

Do sada je takva vrsta postupaka bila „najbolje moguće sredstvo (pravne) obrade“, kaže Kroker. Ali, sada je situacija drugačija, jer je moguć pristup dokazima i potencijalnim počiniocima. Kroker zaključuje da bi međunarodnim pritiskom trebalo ubijediti novu sirijsku vladu da dozvoli međunarodnim stručnjacima da uđu u zemlju kako bi pružili podršku.

Ovaj tekst je prethodno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu