Presuda sa dalekosežnim značajem

Prema rječi „istorijski" bi se oprezno trebalo odnositi. Ali, presuda koju je sud u Koblencu ove srijede izrekao nekadašnjem pripadniku sirijske tajne službe smije da se nazove istorijskom. Jer, prvi put uopšte je jedan sud presudio da je sirijska vlada počinila zločine protiv čovječnosti, da je Asadov klan vršio sistematske napade protiv sopstvenog civilnog stanovništva, uključujući i otmice, mučenja i ubistva.

Možda to nekima zvuči trivijalno. Mediji su puni izvještaja o eklatantnoj nepravdi koja se događa u Siriji, koju su počinile sve strane u sukobu. Ali, od procesa u Koblencu postoje sudski dokazi za to. Sakupljeni i provjeravani u dosadašnjih 60 dana procesa, koje su iznosili hrabri svjedoci, sudski vještaci i eksperti. Oni su ostavili uznemirujuću sliku brutalnog represivnog aparata, koji mučenja nije koristio samo za iznuđivanje informacija, već i kao sredstvo osvete i zastrašivanja. Potvrđena su mučenja i ubistva „skoro industrijskih razmjera“, kako je to formulisao državni tužilac.

Značaj prevazilazi sam proces

Savezno državno tužilaštvo i sud su ovim radom postigli značaj koji prevazilazi sam proces. Predočeni dokazi i informacije naći će svoj put i u drugim krivičnim procesima. U Koblencu je započelo suočavanje sa zločinima protiv čovječnosti počinjenim u Siriji. Ali, to još dugo neće prestati. I zbog toga poruka iz Koblenca glasi: Njemačka nije sigurna luka za ratne zločince.

Sutkinja Ane Kelber je više od polovine svog obrazloženja optužnice posvetila cjelokupnoj situaciji u Siriji, opisu represivnog aparata i njegovih postupaka. S dobrim razlogom: jer je čitav represivni aparat sjedio na optuženičkoj klupi, u kojem je Ejad A. bio samo jedan element. Jedan od mnogih elemenata, koji je bio neophodan za funkcionisanje represivne mašinerije.

U tome možda leži jedna slabost procesa, jer Ejad A. je više bio mali točkić u sistemu. Takođe tu treba dodati da se on na vrijeme distancirao od Asadovog režima, što je sud uzeo u obzir kod ublažavanja kazne, ali i činjenicu da se najveći dio optužnice zasniva na iskazima Ejada A.

Nema sigurnog utočišta za ratne zločince

Naravno, neko bi i druge želio na optuženičkoj klupi. One koji i danas muče i dopuštaju ubijanja, šefove tajne službe i članove vlade. Ali, još je rano za to. Ali, možda oni čuju drugu poruku iz Koblenca: Ne postoji nigdje sigurno utočište za ratne zločince – ne dugoročno. Jer, pravda je možda spora, ali dostižna. Tek prošlog ljeta je u Hamburgu osuđen jedan 93-godišnjak za zločine iz nacističkog vremena – 75 godina nakon što je držao stražu u jednom koncentracionom logoru.

Ostaje još da se kaže da takozvani „princip svjetske pravde" u međunarodnom pravu funkcioniše. Princip, koji dopušta njemačkom pravosuđu da krivično procesuira ratne zločine iako nisu ni počinjeni u Njemačkoj niti su žrtve ili počinioci Nijemci. Ako Njemačka želi da zasija kao baklja pravde, ovaj instrument ubuduće mora da koristi u svim pravcima. Jer, i predstavnici nekih država sa kojima Njemačka njeguje tijesne veze su pod sumnjom da su počinili ratne zločine.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android