Mostar – podijeljeni grad koji srasta

Mostar, glavni grad Hercegovine, je  grad ekstrema.  Kad sam jednoj srpanjskog/julskog jutra 2005. u sedam sati ujutro išao na posao u regionalni ured Visokog predstavnika, termometar je pokazivao 31 stupanj u hladu. Popodne je zabilježeno 46 stupnjeva.

Mostar je poznat kao najtopliji grad u bivšoj Jugoslaviji. Ali i politički, vjerski, pa i u nogometu i za vrijeme rata u tom gradu su bili i još uvijek su prisutni ekstremi. U ratu u BiH od 1992. do 1995. Proklamirani cilj hrvatske strane bio je taj grad etnički podijeliti. Zato su Bošnjaci, koji čine većinu u istočnom dijelu grada, protjerivani iz zapadnog dijela u kojem dominiraju Hrvati. Rat u Mostaru bio je daleko okrutniji nego na drugim područjima, jer tu su se protivnici međusobno borili na maloj udaljenosti.

- pročitajte i ovo:  

Stari most - pomirenje pod embargom demokracije

9. studenoga/novembra  1993. hrvatski tenkovi su razorili Stari most, izgrađen 1566. godine, koji je povezivao dva dijela muslimanskoga staroga grada. Vijest je obišla i šokirala svjetsku javnost. Jer, most nije bio samo jedinstveno, arhitektonsko majstorsko djelo iz osmanskog vremena – on je bio i simbol miroljubivog suživota kultura i religija u toj regiji i u Europi.

Nema zida, ali postoje imaginarne barijere

Apokaliptično razaranje me šokiralo za vrijeme moga prvog posjeta 1996. Samo je hrvatski grad Vukovar, koji je srpsko topništvo pretvorilo u prah i pepeo, slično patio kao Mostar tokom četiri rata koja su pratila raspad Jugoslavije.

Posljedice rata su bile posvuda vidljive, iako su između 1994. i 1996. od EU-a za obnovu bile stavljene na raspolaganje stotine milijuna njemačkih maraka. Bivši gradonačelnik Mostara Hans Koschnick koordinirao je obnovu u to vrijeme kao upravitelj Mostara. Dvije strane nije dijelio nikakav zid, ali prva crta, koja se protezala kroz grad duž glavne ulice Bulevara, predstavljala je imaginarnu liniju podjele.

Kad je visoki predstavnik međunarodne zajednice lord Paddy Ashdown 2002. preuzeo dužnost, proglasio je ponovno ujedinjenje Mostara svojim prioritetom. A s obzirom na to da se strane nisu mogle dogovoriti oko općinskog statuta, on je odlučio staviti ga na snagu uz pomoć svojih izvršnih Bonskih ovlasti. To je bio temelj za ujedinjenje etnički i politički podijeljenoga grada.

Je li Mostar još podijeljen?

Ekipa od dvadesetak suradnika, u kojoj sam ja bio zamjenik direktora, trebala je provesti te odredbe. Za to je trebalo  vrijeme, jer rane nastale tijekom deset godina rata i podjele ne mogu zacijeliti dekretom. Bosni naklonjeni britanski lord postao je nestrpljiv. Nakon ujedinjenja uprava grada, proces je zastao, pri čemu se ipak može govoriti o miljokazu mirovnog rada na Balkanu.

Spektakularno otvaranje ponovo izgrađenoga Starog mosta, pri čijoj gradnji je - koliko god je to bilo moguće -upotrijebljeno kamenje koje je prilikom rušenja palo u Neretvu obavio je princ Charles. To nam je u srpnju/julu 2004.dalo mogućnost da odahnemo. Na komunalnim izborima krajem 2004 za gradonačelnika je izabran Hrvat Ljubo Bešlić iz stranke HDZ BiH, a za predsjednika gradskog vijeća Bošnjak Murat Ćorić iz SDA.

Razna područja, za koja nije mjerodavan grad, kao zdravstvo, elektroopskrba i obrazovanje, i dalje imaju etnički odvojene strukture, iz čega promatrači često zaključuju da je Mostar i dalje podijeljen. U stvarnosti se na pitanja „Je li Mostar podijeljen'" ili „Je li Mostar ujedinjen?" mora prije odgovoriti s jednim „Jeste, ali…".

„Natjecanje" vjera

Negativna spirala počela je 2008. kad je Ustavni sud Bosne i Hercegovine presudio da komplicirani Izborni zakon, koji se zasniva na proporcionalnoj zastupljenosti triju nacionalnih skupina Bošnjaka, Hrvata i Srba, predstavlja diskriminaciju. Nesposobnost strana na kompromis onemogućavalo je građankama i građanima dvanaest godina da ostvaruju svoje biračko pravo. Za to vrijeme je dotadašnji gradonačelnik Bešlić obavljao poslove kao obnašatelj dužnosti. Da su loše komunalne usluge, kao što je odvoz smeća, koje podsjeća na kaos iz Napulja, postale još lošije, to ne iznenađuje. A onda konačno, u ljeto 2020., nakon neizmjernog međunarodnog pritiska, jedne presude Europskog suda za ljudska prava i maratonskih pregovora, HDZ i SDA su se dogovorili oko reformi. Rezultat tada održanih izbora je bio da su HDZ i SDA opet bile najjače stranke i da su iz njih opet dolazili gradonačelnik i predsjednik gradskog vijeća.

Na polarizaciju u svakodnevici utječu vjerski ekscesi. Od kraja rata neki katolici i muslimani se natječu, tko će izgraditi više vjerskih objekata, čiji će biti viši ili veći. Na mjestu ruševina franjevačke crkve izgrađen je betonski zvonik visok 107 metara, koji nije u relaciji s divovskom crkvenom lađom. Cilj je bio da crkveni toranj bude viši i nadvije svaki minaret, iz kojeg god ugla gledali na grad. Muslimanska strana je u akordu gradila džamije, zahvaljujući novcu i s arapskog poluotoka. Puno veći broj džamija u gradu se „izjednačava" uz pomoć omniprezentnih križeva. „Kruna" provokacija je aluminijski križ visok 33 metra na brdu Hum, koji je noću osvijetljen, a koji se uzdiže iznad muslimanskoga staroga grada. Odatle su hrvatski tenkovi u ratu srušili Stari most. Mala srpska zajednica nije sudjelovala u ovom suludom „natjecanju".

Ratni huškači su izgubili

Ekstremno nasilni izgredi, nakon jedne nogometne utakmice, doveli su Mostar 2006. na rub ponora. Oko 2.000 hrvatskih nacionalista htjeli su doći iz zapadnog u istočni dio grada. Nekoliko pametnih i mudrih policajaca multietničke policije spasili su grad tako što su svojim vozilima blokirali sredinu mosta. Tako su zadržali masu izgrednika dok nisu došle specijalne snage koje su suzbile nasilnike.

Da su policijske zapreke probijene, došlo bi do krvoprolića. Te noći su na Bulevaru dvije osobe ranjene iz vatrenog oružja. Zajedničke patrole policije i europskih mirovnih snaga EUFOR/Althea su pojačane. Njihovo profesionalno djelovanje je spasilo grad. Pomirljivom političkom vodstvu Bešlića i Ćorića valja zahvaliti da se stanje trajno smirilo. Unatoč kasnijem ispaljivanju protutenkovske rakete na jednu džamiju ratni huškači su izgubili, jer preveliki je bio strah od novog sukoba ali i protivljenje takvom sukobu.

- pročitajte i ovo:  Sistematični napadi na antifašizam

Unatoč svim patnjama koje su stanovnici ovoga fascinantnoga grada morali doživjeti za vrijeme rata i podjele, današnja situacija u Mostaru  je neusporedivo bolja nego u, nažalost, najpodjeljenijem gradu u Europi – Mitrovici na Kosovu, u kojem Srbi žive na sjeveru, Albanci na jugu grada u dva odvojena svijeta i u gotovo potpunoj podijeljenosti. Tim više se može reći kako je međunarodna zajednica postigla puno pozitivnoga u Mostaru.

 

Aleksander Rotert je politolog, pisac i stručnjak za Zapadni Balkan. Bivšom Jugoslavijom bavi se od 1991. godine i radio je, između ostalog, na raznim pozicijama za UN, NATO, OSCE,i  OHR- Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu