Mostar: "rat" zastavama Izraela i Palestine

Novi rat - napad terorističke organizacije Hamas na Izrael, a potom izraelska ofanziva na Pojas Gaze, tisuće žrtava, civila na obje strane, pokrenule su i lavinu reakcija i prosvjeda u cijelom svijetu. I u Mostaru o tome imaju svoje mišljenje, koje je postalo još jedan razlog stalnih podjela.

Palestinska zastava kao „apel za mir"

"Sveučilište u Mostaru pruža punu podršku svojim akademskim partnerima u Izraelu i osuđuje teroristički napad protiv Države Izrael i njezinih građana", bila je prva i brza reakcija ovog sveučilišta na napad Hamasa na Izrael i masakr nad civilima.

Uskoro su aktivisti sa Starog mosta i na brdu i izletištu Fortica, iznad istočnog dijela Mostara, razvili desetometarsku zastavu Palestine. Mostarski skakači izveli su i počasni skok sa Starog mosta, a podrška s isticanjem palestinske zastave može se vidjeti i u pojedinim ugostiteljskim objektima u istočnom dijelu Mostara.

Lorens Listo, predsjednik Kluba skakača u vodu 'Mostari' i višestruki šampion tradicionalnih skokova sa Starog mosta, za DW kaže kako je to bila „gesta i apel za mir“.

"To nije podrška Hamasu i onome što se dogodilo u Izraelu. Suosjećamo s civilima i stradanjima kojima su godinama izloženi, ali i zbog zla što će im se tek dogoditi", pojašnjava Listo. Ponavlja kako to nije podrška bilo kakvim teroristima već apel podrške nedužnom palestinskom narodu.

"To je i poruka kako osveta nad civilima nije put rješenja sukoba. Sa Starog mosta želimo uvijek slati poruke mira", poručio je.

„Što mi imamo s tim?"

Ulašteni oblutci kaldrme skoro da se i ne vide od mnoštva turista koji se tiskaju mostarskom starom gradskom jezgrom. Tek nekoliko stotina metara udaljena je Crkva sv. Petra i Pavla, gdje svakodnevno dolazi desetine autobusa s hodočasnicima iz cijelog svijeta koji posjećuju katoličko svetište Međugorje. Mostar, Stari Grad i Stari most neizostavna im je izletna destinacija. Prepoznatljive grupe turista iz Kine, Turske, arapskih zemalja ... cijeli svijet u kozmopolitskom Mostaru.

Oprezno prelaze preko skliskog kamena na Starom mostu, simbolu ovog grada pod UNESCO-vom zaštitom - žele snimiti svaki, skoro nestvarni trenutak pogleda u ambis zelene ljepotice, kako Mostarci od milja nazivaju rijeku Neretvu. Zastave na Starom mostu čest su 'lajt motiv' za fotografiranje.

"Nemojte me pitati o politici, to me ne zanima. Uvijek se vješaju svakakve zastave sa Starog, pa nikom ništa", nezainteresirano odgovara konobar iz kafića u blizini simbola Mostara na pitanje što misli o palestinskoj zastavi na Starom mostu.

„Što mi imamo s tim? Pišu o zastavama samo da ne bi govorili o skupoći, mirovinama i plaćama. Šuplje priče...“, dobacuje jedan od rijetkih domaćih gostiju. Po njemu, „novinari su krivi za sve jer 'pumpaju' svaku situaciju“.

"Palestinska zastava? Sa Starog mosta? Ne vjerujem", iz rijeke ljudi u prolazu odgovara posjetitelj iz Osijeka.

„Populizam i lažna empatija"

Željko Milićević, bivši fotoreporter, nakon što je 'okačio fotoaparat o klin' i postao „običan čovjek“ sada radi u jednom poduzeću i primjetio je, kaže, „mentalno i za psihu bitnu stvar" po kojoj se razlikuju Mostar i Široki Brijeg, gdje je sada zaposlen.

„U kafiću u Mostaru prva rečenica 'brate šta je ovo, jesi li vidio, Izrael i Palestina pravo zaratili'. I uglavnom teške teme, politika, besparica, poskupljenja itd. U Širokom Brijegu, u jednoj firmi radim već godinu i osam mjeseci. S radnim kolega sam zajedno na doručku, kavi prije posla, nakon posla nekad na pivu. Za sve to vrijeme nitko nije spomenuo ni jednog političara, Ukrajinu, Afganistan, Bakira, Čovića i ostalu kompaniju“, zanimljiva je njegova usporedba „političkih“ Mostaraca i „apolitičkih“ Širokobriježana.

Dok je politika u Mostaru 'top', u Širokom Brijegu su to, ustvrdio je, druge teme.

„Jedina društvena tema je sport, pa koliko će tko 'saliti vina', gdje ima domaće teletine, krumpira, drva, duhana i ima li se gdje u Mostaru što udevriti (uraditi op. ur.)“, kaže Milićević. „Populizam i lažna empatija“, njegov je zaključak glede aktualnih zbivanja.

„Nikome ne pomažemo vješanjem zastava"

O „inat ratu zastavama“, za DW govori i dugogodišnji novinar Igor Božović. Ni on ne vjeruje u iskreno suosjećanje sa žrtvama jer, kako kaže, nitko u BiH nije vezao državnu zastavu za bliskoistočne.

„To su samo i isključivo nacionalna obilježja povezana uz izraelske, odnosno palestinske. Stoga ne vjerujem da se itko u BiH poistovjetio sa stradanjima ljudi na istoku Sredozemlja - samo su projicirane frustracije koje mi, ionako, imamo da bi se dodatno produbio jaz između stanovnika BiH", smatra on.

Za njega je to sve „bolesni trik domaćih političara upotrijebljen u dnevno-političke svrhe”.

„Nadam se da će se i ovakva retorika naći u izvješćima Vijeću Sigurnosti. Svi mi u BiH koji smo preživjeli pakao raketiranja, logora, opsade, znamo da će, na žalost, stradati samo nedužni Izraelci i Palestinci i da nikome ne pomažemo vješanjem zastava. Možda jedino prikupljanjem humanitarne pošiljke za taj prestravljeni narod koji će morati živjeti zajedno, ma kako se njihovi političari dogovorili o prekidanju neprijateljstva“, zaključuje Božović.

„Krvavi računi ispostavljaju se nedužnima“

O palestinsko-izraelskom sukobu, različita mišljenja imaju i bh. intelektualci. Svoj pogled za DW iznio je sociolog, prof. dr. Slavo Kukić koji ocjenjuje kako BiH nije iznijela vlastiti identitet i stav na ono što se događa u svijetu.

„Jedni bezpogovorno slijede političku logiku Zapada, drugi Moskve, treći su na fonu politike i postupanja ´braće´ po vjeri. Tek jedan uski sloj, prvenstveno iz intelektualnih redova, pokušava na svjetska previranja gledati iz ljudske, humanističke, perspektive posljedica koje ona proizvode u odnosu na čovjeka, na običan svijet“, kaže akademik Kukić za DW.

Za njega, nitko nema potpuno pravo: „Preskup ceh i krvavi računi ispostavljaju se onima koji su u svemu tome ni krivi ni dužni - narodu izraelskom i palestinskom“, zaključuje akademik Kukić.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu